Skip to main content

Log out-panika

Danas su društvene mreže “prozor u svet” ili u tuđe dvorište. Televizija polako gubi primat, radio slušamo uglavnom u kolima, a društvene mreže su postale mediji koji prenose informacije, nepotrebno znanje, frustracije, uspehe i raznorazne “hepeninge”. 

Šta nije postavljeno na Twitter ili Facebook kao da se i nije dogodilo.
Zato često sebe zateknemo kako na svakih nekoliko sekundi proveravamo Twitter ili Facebook, bez ikakvog cilja ili smisla, najčešće onda kada imamo neodložne obaveze ili bar preča posla. Teško da će iko priznati da je zavisnik od društvenih mreža. Često “rifrešovanje” stranica pripisujemo duhu vremena u kome živimo i neodložnim potrebama za novostima. Čak i kada se zasitimo surfovanja, ostajemo uz kompjuter ili mobilni telefon. Može se desiti i da nas preplavi osećaj krivice zbog izgubljenog vremena, protraćenog dana i propuštenih prilika, ali – ne odustajemo.
Po sistemu “klin se klinom izbija” lek za našu boljku našli smo na internetu. Psihoterapeuti savetuju da:
1. Odredimo sebi koliko vremena dnevno možemo provesti na društvenim mrežama. Dobro je da pored kompjutera imamo papir na kome ćemo beležiti koliko smo vremena proveli na Facebooku ili Twitteru i trudimo se da ne prekoračimo razuman broj minuta koji smo sami sebi odredili za surfovanje. Čak je poželjno na papiru crvenim markerom napisati STOP, znak koji će nas podsetiti na to da je vreme da prestanemo.
2. Razmislimo o tome šta je to što nas tera da gubimo vreme na društvenim mrežama. Kao što je slučaj i sa drugim navikama i ovisnostima, bitno je utvrditi šta je okidač - koje misli, emocije, ponašanja podstiču našu želju za stalnim proveravanjem “novosti”. Nervoza, dosada ili nešto treće? Treba da saznamo šta uzrokuje određeni oblik našeg ponašanja i nastojimo da smanjimo verovatnoću ponovnog pojavljivanja takve vrste ponašanja.
3. Nagradimo sebe svaki put kad ne proverimo stranice društvenih mreža. Naši problemi počinju onda kada boravak na Facebooku ili Twitteru shvatimo kao nagradu koja dolazi posle napornog dana ili nekih neprijatnih događaja i aktivnosti. Takvu vrstu “nagrade” treba zameniti nekom drugom nagradom.
Niko ne kaže da treba da isključimo sve uređaje i vratimo se u pećinu. Kao i toliko puta do sada, ključ je u ravnoteži i osećaju za meru. Tome se civilizacija uči još od antičkog doba. Upravo tad je bila na vrhuncu zadatka. Danas promena sveta počinje od pojedinca.

Objavljeno na sajtu iSerbia http://www.iserbia.rs/novosti/log-out-panika-508/?fb_action_ids=10151407413753892&fb_action_types=og.likes&fb_source=timeline_og&action_object_map={%2210151407413753892%22%3A500943816632869}&action_type_map={%2210151407413753892%22%3A%22og.likes%22}&action_ref_map=[]

Comments

Popular posts from this blog

Živimo u eri Taylor Swift

    2023 TAS Rights Management/Kevin Winter Jača nego ikad         Nakon što je albumima folklore i evermore iz 2020. učvrstila i proširila fan bazu, te najzad postala i miljenica kritike, Taylor Swift se ove godine našla na vrhuncu karijere, uspešno spojivši i svoje country korene, ljubav prema pop muzici i dominaciji na top-listama, te indie-folk pravac, zahvaljujući kojem je mogla da izbrusi svoje kantautorsko umeće bez opterećenja spoljnim faktorima. U martu je započela turneju svih turneja – The Eras Tour, koja publiku vodi kroz gotovo sve „ere“, odnosno albume Taylor Swift. Svaka od tih era podrazumevala je jedinstvenu estetiku, žanr, poruku, medijsku strategiju. Sa svakom novom erom, Swift je pokušavala nešto novo, oprobala se u novom pravcu ili drugačije pristupala stvaranju muzike. Kao feniks, s tim da u tom pepelu uvek postoji isti žar, ista nit koja spaja sve njene „inkarnacije“. Taylor je u dokumentarcu Miss Americana govoril...

O "Раним јадима" Данила Киша

Сваки покушај да се Рани јади олако дефинишу или жанровски одреде остаје осујећен и то нам постаје јасно чим склопимо корице књиге. Док је читамо, урањамо у њену лиричност, махом детињи доживљај света, маштенске и сањалачке призоре. Чини се да је једноставно прихватити дечју перспективу и путовање чак и кроз најболније странице историје – светске, породичне, личне. Међутим, на крају ћемо се наћи тамо где и одрасли Андреас Сам – на почетку, у Улици дивљих кестенова, у башти, на прагу некадашњег дома, на почетку откривања и разумевања породичне тајне и трагедије, на почетку романа Башта, пепео . Тако нас Рани јади уводе у Породични циркус , својеврсну триологију, коју чине и романи Башта, пепео и Пешчаник . Оно што је у Раним јадима само скицирано, назначено, наговештено, у романима ће бити осветљено из више углова и перспектива. Ходајући кроз лавиринт циркуса , сагледавамо мозаичну слику одјека рата и погрома, једне породице која се осипа и пропада, губи централну, очинску фигу...

I tek tako... zlo i naopako

I ne baš tek tako, potrošila sam nekoliko sati života na reanimirani leš dobro poznate serije Seks i grad , koja se u ovom pokušaju reinkarnacije zove I tek tako... , odnosno And Just Like That... Sa sve tri tačke. Davne 2003, kada je Seks i grad žario i palio ženskim mozgovima, sedela sam s drugaricama u jednom kafiću na Zlatiboru. Bile smo tinejdžerke, potpuno svesne da ne želimo da repliciramo živote popularne TV četvorke. Međutim, žene u dvadesetim ili tridesetim za stolom do nas živele su svoj Sex and the City . Dok je jedna od njih bezuspešno sastavljala poruku nekom pokušaju zlatiborske Zverke, druga joj je suflirala: - Stavi tri tačke, stavi tri tačke! - Što tri tačke?! - Pa, eto, kao, ne možeš da završiš rečenicu... And Just Like That... Nisu mogli ni autori serije. Nikad nije mogla ni Carrie. I kad bi dovršila rečenicu, pokazalo se da bi bilo bolje da nije. Njeni saharinski otužni zaključci kolumni bili su nešto najgore što je pokojni Seks i grad imao da ponudi. D...