Skip to main content

Posts

Za Zorana Milivojevića i našu decu

Elektronsko poštansko sanduče redakcije XXZ magazina usijalo se prethodnih nekoliko dana. Isprva smo pomislili da je reč o čitaocima-donatorima koji se javljaju povodom dobrovoljne  pretplate  ili o timskim igračima koji dobro funkcionišu pod pritiskom, uvek spremni za nove izazove (a.k.a.  marketing menadžerima koje tražimo ). Iako se prvi javljaju i hvala im na tome, a drugih ni od korova (a posla ima), inbox su nam ipak napunila pisma stručnjaka i uglednih ljudi iz inostranstva, budući da smo upravo u dijaspori najčitaniji. U toku je svojevrsni priliv mozgova srpskog, balkanskog, jugoslovenskog, regionalnog porekla. Naši vrsni stručnjaci još jednom su dokazali da nisu zaboravili sopstvene korene. Znanje i iskustvo koje su stekli u inostranstvu na prestižnim fakultetima i institutima rado dele s nama, vraćajući intelektualni dug zemlji koja ih je othranila. XXZ magazin vam, kao najmlađi ne-list na Balkanu, donosi u nastavku samo neka od pisama koja nisu ispunila s...

Kako uspeti u životu bez previše truda

Neke serije i pored sveg kvaliteta i originalnosti nikad ne dočekaju drugu sezonu, neke opstaju zahvaljujući velikoj gledanosti, uprkos tome što ne vrede ničemu. Netflixova Girlboss, srećom, ne spada ni u jednu od tih kategorija. Niti je dobra, niti je bila naročito gledana i obožavana i, spoiler alert – slavno je i potpuno pravedno propala. Svakako, to što je uopšte imala i jednu sezonu od 13 epizoda i jaku medijsku promociju, nikako nije pravedno, posebno ne onda kada se setite da je Netflix imao srca da ukine Sense8. Ne tvrdim da je Girlboss kriva za Netflixovu budžetsku preraspodelu, ali – ništa nije slučajno i svi smo povezani. Na kraju je postignut luzerski kompromis, pa su obe serije otkazane, što nikako ne umanjuje bol koji Girlboss izaziva. Girlboss je uvreda za mozak, zdrav razum, logiku, emocije, gledaočevo vreme. Jedna je od retkih serija koje sam posle tri minuta prestala da gledam i kasnije joj se ipak vratila jer retko odustajem od serija, knjiga, filmova, ča...

Orden za "Vojnu akademiju"

U foto-finišu svog predsedničkog mandata, Tomislav Nikolić odlučio je da se pozabavi onim što ga je i do sada okupiralo – odlikovanjima. Tako je prošle nedelje Tanjug javio, a Blic preneo da je predsednik ni manje ni više nego odlikovao seriju „Vojna akademija“. Ne zna se ko je zaslužan za takvu naslovnu konstrukciju, ali je poražavajuće što se na tu vest niko nije osvrnuo, čak ni neki uticajni tviteraš Nikolić je zapravo odlikovao producenta Nebojšu Garića, koji je u ime serije primio priznanje „za izuzetan doprinos sistemu odbrane Srbije“. Kako je to jedna serija uspela da nam odbrani zemlju, vojna je tajna. Ipak, negledljivi skup prizora snimljen kamerom i novčano potpomognut da liči na spotove Dejana Milićevića iz '90-ih, dobio je takozvanu Vojnu spomen medalju. Možda je baš zahvaljujući toj sposobnosti da ni od čega napravi nešto što će imati estetiku spota, reklame i kvazipatriotizma u jednom, te da, na kraju krajeva, uopšte dođe do novca za takav projekat, produ...

Dobre devojke se bune

Ne tako davno, tek pre gotovo pola veka, grupa žena zaposlena u američkom magazinu „Newsweek” podnela je tužbu protiv poslodavca zbog polne diskriminacije. I,  spoiler alert , pobedila. Naime, taj magazin nije dozvoljavao ženama da budu novinarke i urednice, a naročito ne da potpisuju bilo kakv tekst, niti da se njihovo ime uopšte pojavi u novinama. Najviša pozicija koju su mogle da dostignu radeći tamo je pozicija istraživača, onog koji prikuplja i proverava informacije, zove, pregovara, daje ideje, bori se za temu, vest. Nakon što bi obavile taj rudarski posao i prikupile sve informacije neretko se izlažući i rizicima, svu slavu pokupili bi novinari, reporteri, koji su, bez izuzetka, bili muškarci. Njihovo je bilo da po sopstvenom nahođenju uobliče ono što im je već pripremljeno i, svakako, potpišu tekst, za koji u nekim slučajevima ne bi ni bili zaslužni. Tako su novinarke, kojima pritom nije dozvoljeno da to budu, po pravilu obavljale veći, zahtevniji i kreativniji de...

Lepo je biti Mindi

Nakon šest godina prikazivanja, odlučeno je,  The Mindy Project  otići će u istoriju. Serija je delo autorke Mindi Kejling, koja igra i glavnu ulogu - Mindi Lahiri.  Projekat Mindi  došao je na talasu uspeha sjajnih sitkoma sa glavnim ženskim likovima poput  Parks and Recreation  ili  30 Rock . Kakvo divno vreme za žene na televiziji , mnogi su ponavljali kao mantru, sve dok se neko nije dosetio da pita zašto svako vreme ne bi bilo vreme za žene na televiziji i dokle će se svi „ženski“ projekti posmatrati pod lupom. S tim u vezi, Mindi je osveženje na svim poljima. Gledali smo prvu Amerikanku indijskog porekla, sa telesnim proporcijama i karakteristikama koje televizija nije favorizovala. Ta i takva Mindi živela je svoj san na Menhetnu, uvek originalno odevena, sa samopouzdanjem koje para oblake. I, kako i sama kaže, pored fenomenalnog izgleda, ima i mozak, budući da radi kao doktorka ginekologije na prestižnoj klinici. Mindi Lahiri opsednut...

O seriji "Girls": Devojke koje su sve promenile

Kada su se 2012. pojavile, „Girls“ su istog časa promenile ne samo pogled na takozvane „ženske“ serije, već na devojke i žene uopšte. „Girls“ su prst u oku društvu, Holivudu, mačizmu, pa i sebi, jer ni mnoge žene same nisu mogle da veruju da ne moraju da se ponašaju kao klonovi Keri Bredšo ili da istinski mogu da budu ono što jesu Autorka serije i ujedno glavna glumica je Lina Danam (Lena Dunham), sada već dobro poznata scenaristkinja, rediteljka i spisateljica, čija je autobiografija „Nisam ja takva“ („Not That Kind of Girl“) objavljena i kod nas. Mnogi će reći da je kontroverzna, ali Lina je samo devojka koja je imala dovoljno hrabrosti da sopstvene i generacijske mane, probleme i specifičnosti prikaže svetu, i to ni manje ni više nego preko mreže HBO. Kada se sve zbroji, zapravo joj se najviše zamera na hrabrosti i autentičnosti, a društvo u kojem su to mane u ozbiljnom je problemu. Poput Line, likovi koje je osmislila su tu da provociraju svojom verodostojnošću. Hanu, Džes...

Serija koja menja pravila

„No Offence“ je po definiciji britanska policijska drama, a zapravo je sve ono čega nema u američkim serijama i na šta nismo navikli. Kada se traži ubica, ne čini se to na onaj dobro poznat način, ustanovljen u svim mogućim CSI i NCIS franšizama. Taman kad mislite da je sve završeno, potraga tek počinje; kada deluje da više nema materijala za priču, pokrenu se tri nova toka. I prva i nedavno završena druga sezona imaju glavne teme oko kojih se plete mnoštvo malih i (ne)povezanih priča, a opet, sezone se međusobno i te kako razlikuju. Ono što ih povezuje je trio detektivki iz mančesterske policije – Viv, Dajna i Džoj. One, s Viv na čelu, vode tim koji istražuje slučajeve počev od ubistava devojčica sa Daunovim sindromom (prva sezona) do zločina koji vode do jedinstvene šefice bande (druga sezona). Viv, Dajna i Džoj mnogo su više od koleginica. Njihov odnos je jedinstven i dramaturški perfektno izgrađen. Nema lažnih osmeha, već pogleda punih razumevanja; nema komplimenata i kafe...