Skip to main content

Dobre devojke se bune



Ne tako davno, tek pre gotovo pola veka, grupa žena zaposlena u američkom magazinu „Newsweek” podnela je tužbu protiv poslodavca zbog polne diskriminacije. I, spoiler alert, pobedila. Naime, taj magazin nije dozvoljavao ženama da budu novinarke i urednice, a naročito ne da potpisuju bilo kakv tekst, niti da se njihovo ime uopšte pojavi u novinama.
Najviša pozicija koju su mogle da dostignu radeći tamo je pozicija istraživača, onog koji prikuplja i proverava informacije, zove, pregovara, daje ideje, bori se za temu, vest. Nakon što bi obavile taj rudarski posao i prikupile sve informacije neretko se izlažući i rizicima, svu slavu pokupili bi novinari, reporteri, koji su, bez izuzetka, bili muškarci. Njihovo je bilo da po sopstvenom nahođenju uobliče ono što im je već pripremljeno i, svakako, potpišu tekst, za koji u nekim slučajevima ne bi ni bili zaslužni.
Tako su novinarke, kojima pritom nije dozvoljeno da to budu, po pravilu obavljale veći, zahtevniji i kreativniji deo posla, dok bi svoja imena na stranicama magazina mogle samo da sanjaju.

Upravo ova istinita priča obrađena u knjizi jedne od novinarki „Newsweeka“, Lin Povič, „The Good Girls Revolt“ poslužila je kao predložak za Amazonovu seriju „Good Girls Revolt“, emitovanu krajem prošle godine.
Radnja je smeštena u 1969. i 1970. godinu, kada su se žene u „Newsweeku“ s pravom zapitale šta je to donela seksualna, društvena, svojevrsna kulturna revolucija tog doba, kada u jednom mediju žene ne samo da ne mogu da budu na vodećim pozicijama, nego im se ne odaje priznanje ni za ono što već rade, o razlikama u platama da ne govorimo. 
Iako zasnovana na istinitim događajima, serija donosi pretežno fikcionalizovane i domaštane likove, no zbog toga ne gubi na svojoj autentičnosti. Preplitanje fikcije i realnosti sjajno pocrtava lik čuvene scenaristkinje, rediteljke i novinarke Nore Efron, koja je, nakon što je obaveštena da „Newsweek“ ne želi autorke u svojim redovima, dala otkaz. Ona je ta koja daje vetar u leđa Sindi, Pati i Džejn da se, svaka u skladu sa svojim iskustvom, pokrenu, udruže i učine nešto za sebe.
Uporedo sa profesionalnim buđenjem naših junakinja i njihova privatnost postaje na neki način javna, politička. Stanje u kući odraz je stanja u redakciji i kako se menjaju na profesionalnom planu, počinju da preispituju i lične stavove i način života.
„Good Girls Revolt“ divan je, opominjuć, a optimističan pogled na prošlost i podsetnik za one koji misle da je pre pedesetak godina sve završeno i postignuto. O tome govori i činjenica da Amazon ovoj seriji nije dao šansu za drugu sezonu, iako je to i te kako zaslužila. Istina, nije najbolja serija svih vremena, nije „Mad Men“, niti se trudi da bude, uprkos neminovnim poređenjima zbog '60-ih. „Good Girls“ su svoje i donose bunt – dobitna kombinacija za sve, osim za kratkovidi Amazon.

Comments

Popular posts from this blog

Živimo u eri Taylor Swift

    2023 TAS Rights Management/Kevin Winter Jača nego ikad         Nakon što je albumima folklore i evermore iz 2020. učvrstila i proširila fan bazu, te najzad postala i miljenica kritike, Taylor Swift se ove godine našla na vrhuncu karijere, uspešno spojivši i svoje country korene, ljubav prema pop muzici i dominaciji na top-listama, te indie-folk pravac, zahvaljujući kojem je mogla da izbrusi svoje kantautorsko umeće bez opterećenja spoljnim faktorima. U martu je započela turneju svih turneja – The Eras Tour, koja publiku vodi kroz gotovo sve „ere“, odnosno albume Taylor Swift. Svaka od tih era podrazumevala je jedinstvenu estetiku, žanr, poruku, medijsku strategiju. Sa svakom novom erom, Swift je pokušavala nešto novo, oprobala se u novom pravcu ili drugačije pristupala stvaranju muzike. Kao feniks, s tim da u tom pepelu uvek postoji isti žar, ista nit koja spaja sve njene „inkarnacije“. Taylor je u dokumentarcu Miss Americana govoril...

O "Раним јадима" Данила Киша

Сваки покушај да се Рани јади олако дефинишу или жанровски одреде остаје осујећен и то нам постаје јасно чим склопимо корице књиге. Док је читамо, урањамо у њену лиричност, махом детињи доживљај света, маштенске и сањалачке призоре. Чини се да је једноставно прихватити дечју перспективу и путовање чак и кроз најболније странице историје – светске, породичне, личне. Међутим, на крају ћемо се наћи тамо где и одрасли Андреас Сам – на почетку, у Улици дивљих кестенова, у башти, на прагу некадашњег дома, на почетку откривања и разумевања породичне тајне и трагедије, на почетку романа Башта, пепео . Тако нас Рани јади уводе у Породични циркус , својеврсну триологију, коју чине и романи Башта, пепео и Пешчаник . Оно што је у Раним јадима само скицирано, назначено, наговештено, у романима ће бити осветљено из више углова и перспектива. Ходајући кроз лавиринт циркуса , сагледавамо мозаичну слику одјека рата и погрома, једне породице која се осипа и пропада, губи централну, очинску фигу...

I tek tako... zlo i naopako

I ne baš tek tako, potrošila sam nekoliko sati života na reanimirani leš dobro poznate serije Seks i grad , koja se u ovom pokušaju reinkarnacije zove I tek tako... , odnosno And Just Like That... Sa sve tri tačke. Davne 2003, kada je Seks i grad žario i palio ženskim mozgovima, sedela sam s drugaricama u jednom kafiću na Zlatiboru. Bile smo tinejdžerke, potpuno svesne da ne želimo da repliciramo živote popularne TV četvorke. Međutim, žene u dvadesetim ili tridesetim za stolom do nas živele su svoj Sex and the City . Dok je jedna od njih bezuspešno sastavljala poruku nekom pokušaju zlatiborske Zverke, druga joj je suflirala: - Stavi tri tačke, stavi tri tačke! - Što tri tačke?! - Pa, eto, kao, ne možeš da završiš rečenicu... And Just Like That... Nisu mogli ni autori serije. Nikad nije mogla ni Carrie. I kad bi dovršila rečenicu, pokazalo se da bi bilo bolje da nije. Njeni saharinski otužni zaključci kolumni bili su nešto najgore što je pokojni Seks i grad imao da ponudi. D...