Skip to main content

Dobre devojke se bune



Ne tako davno, tek pre gotovo pola veka, grupa žena zaposlena u američkom magazinu „Newsweek” podnela je tužbu protiv poslodavca zbog polne diskriminacije. I, spoiler alert, pobedila. Naime, taj magazin nije dozvoljavao ženama da budu novinarke i urednice, a naročito ne da potpisuju bilo kakv tekst, niti da se njihovo ime uopšte pojavi u novinama.
Najviša pozicija koju su mogle da dostignu radeći tamo je pozicija istraživača, onog koji prikuplja i proverava informacije, zove, pregovara, daje ideje, bori se za temu, vest. Nakon što bi obavile taj rudarski posao i prikupile sve informacije neretko se izlažući i rizicima, svu slavu pokupili bi novinari, reporteri, koji su, bez izuzetka, bili muškarci. Njihovo je bilo da po sopstvenom nahođenju uobliče ono što im je već pripremljeno i, svakako, potpišu tekst, za koji u nekim slučajevima ne bi ni bili zaslužni.
Tako su novinarke, kojima pritom nije dozvoljeno da to budu, po pravilu obavljale veći, zahtevniji i kreativniji deo posla, dok bi svoja imena na stranicama magazina mogle samo da sanjaju.

Upravo ova istinita priča obrađena u knjizi jedne od novinarki „Newsweeka“, Lin Povič, „The Good Girls Revolt“ poslužila je kao predložak za Amazonovu seriju „Good Girls Revolt“, emitovanu krajem prošle godine.
Radnja je smeštena u 1969. i 1970. godinu, kada su se žene u „Newsweeku“ s pravom zapitale šta je to donela seksualna, društvena, svojevrsna kulturna revolucija tog doba, kada u jednom mediju žene ne samo da ne mogu da budu na vodećim pozicijama, nego im se ne odaje priznanje ni za ono što već rade, o razlikama u platama da ne govorimo. 
Iako zasnovana na istinitim događajima, serija donosi pretežno fikcionalizovane i domaštane likove, no zbog toga ne gubi na svojoj autentičnosti. Preplitanje fikcije i realnosti sjajno pocrtava lik čuvene scenaristkinje, rediteljke i novinarke Nore Efron, koja je, nakon što je obaveštena da „Newsweek“ ne želi autorke u svojim redovima, dala otkaz. Ona je ta koja daje vetar u leđa Sindi, Pati i Džejn da se, svaka u skladu sa svojim iskustvom, pokrenu, udruže i učine nešto za sebe.
Uporedo sa profesionalnim buđenjem naših junakinja i njihova privatnost postaje na neki način javna, politička. Stanje u kući odraz je stanja u redakciji i kako se menjaju na profesionalnom planu, počinju da preispituju i lične stavove i način života.
„Good Girls Revolt“ divan je, opominjuć, a optimističan pogled na prošlost i podsetnik za one koji misle da je pre pedesetak godina sve završeno i postignuto. O tome govori i činjenica da Amazon ovoj seriji nije dao šansu za drugu sezonu, iako je to i te kako zaslužila. Istina, nije najbolja serija svih vremena, nije „Mad Men“, niti se trudi da bude, uprkos neminovnim poređenjima zbog '60-ih. „Good Girls“ su svoje i donose bunt – dobitna kombinacija za sve, osim za kratkovidi Amazon.

Comments

Popular posts from this blog

O seriji "Girls": Devojke koje su sve promenile

Kada su se 2012. pojavile, „Girls“ su istog časa promenile ne samo pogled na takozvane „ženske“ serije, već na devojke i žene uopšte. „Girls“ su prst u oku društvu, Holivudu, mačizmu, pa i sebi, jer ni mnoge žene same nisu mogle da veruju da ne moraju da se ponašaju kao klonovi Keri Bredšo ili da istinski mogu da budu ono što jesu Autorka serije i ujedno glavna glumica je Lina Danam (Lena Dunham), sada već dobro poznata scenaristkinja, rediteljka i spisateljica, čija je autobiografija „Nisam ja takva“ („Not That Kind of Girl“) objavljena i kod nas. Mnogi će reći da je kontroverzna, ali Lina je samo devojka koja je imala dovoljno hrabrosti da sopstvene i generacijske mane, probleme i specifičnosti prikaže svetu, i to ni manje ni više nego preko mreže HBO. Kada se sve zbroji, zapravo joj se najviše zamera na hrabrosti i autentičnosti, a društvo u kojem su to mane u ozbiljnom je problemu. Poput Line, likovi koje je osmislila su tu da provociraju svojom verodostojnošću. Hanu, Džes...

Najbolje serije koje niste gledali - Doctor Foster

Svi scenariji koje pažljivo razrađujemo i režiramo u mislima, sve hipotetičke situacije koje konstruišemo dok sanjamo budni, sve savršene reakcije i replike koje nikad ne izgovorimo; sve smicalice, postupci, zavere i osvete do kojih nikad ne dođe jer smo kukavice, jer nas mrzi, možda zato što baratamo i nekim zdravijim mehanizmima, na kraju krajeva, jer se to tako ne radi i šta će svet da kaže - doctor Foster sprovodi u delo. „A Woman Scorned“ stoji kao podnaslov, odnosno kompletira naslov serije i dovoljno objašnjava. Gemma Foster je arhetip žene-majke-kraljice kojoj je naneta nepravda i koja se sa problemima hvata ukoštac na najbolji mogući način. Ne po sebe, niti po svoje dete, ili okolinu, već za gledaoce. Zaista ima nešto u tom neverovatnom osećaju obračuna s prevarantima i konačnog zadovoljenja pravde. Kad se sve idealno posloži, kad se plan sprovede do kraja i servira ledeno-hladna osveta, kao Beyoncein album „Lemonade“ pre nego što oprosti Jay-Ziju... Gemmu Foster upoznaje...

O "Раним јадима" Данила Киша

Сваки покушај да се Рани јади олако дефинишу или жанровски одреде остаје осујећен и то нам постаје јасно чим склопимо корице књиге. Док је читамо, урањамо у њену лиричност, махом детињи доживљај света, маштенске и сањалачке призоре. Чини се да је једноставно прихватити дечју перспективу и путовање чак и кроз најболније странице историје – светске, породичне, личне. Међутим, на крају ћемо се наћи тамо где и одрасли Андреас Сам – на почетку, у Улици дивљих кестенова, у башти, на прагу некадашњег дома, на почетку откривања и разумевања породичне тајне и трагедије, на почетку романа Башта, пепео . Тако нас Рани јади уводе у Породични циркус , својеврсну триологију, коју чине и романи Башта, пепео и Пешчаник . Оно што је у Раним јадима само скицирано, назначено, наговештено, у романима ће бити осветљено из више углова и перспектива. Ходајући кроз лавиринт циркуса , сагледавамо мозаичну слику одјека рата и погрома, једне породице која се осипа и пропада, губи централну, очинску фигу...