Skip to main content

Scenes from a Marriage: Prizori iz traumatičnog života

 


Da Oscar Isaac nije početkom septembra na festivalu u Veneciji ljubio unutrašnji deo nadlaktice Jessice Chastain, možda u ovom odsudnom trenutku niko ne bi gledao Scenes from a Marriage. Bilo da je to deo propratnog marketinga, dokaz neporecive hemije između kolega čije prijateljstvo datira još od studija, ili pak i jedno i drugo, čini se da se više govorilo o tome nego o samoj seriji. HBO ju je, tradicionalno, emitovao jednom nedeljno, a interesovanje je, izgleda, opadalo kako je vreme odmicalo, da bi se ponovo aktiviralo nakon poslednje epizode. U međuvremenu su se pojavili novi TV hitovi, nešto dinamičnije i zaraznije, što bolje drži pažnju i lakše se prati.

Nije ova serija intelektualno zahtevna ili naporna, mnogima je poznato o čemu govori i čime se bavi, no možda je baš to ono što ljude odbija. Gledaoci žele eskapizam bez neprijatne tišine i lomova, ne žele da gledaju određene verzije sebe na ekranu (uglavnom bogatije i bolje stilizovane), možda su sve to prošli ili ne bi da se suočavaju sa sopstvenim emocijama. S druge strane, ima tu i snobizma u hvaljenju samo Bergmanove verzije iz 1973. i odbacivanju amerikanizacije svega evropskog, autentičnog...


Istina je da su novi Prizori iz bračnog života sasvim uspela adaptacija onih starih, da je odlično to što su uloge zamenjene, da su osavremenjeni tamo gde je bilo zgodno i neophodno, a ostali svevremeni, zadržavajući ono nepromenljivo. To je ono što vekovima boji međuljudske odnose, teško dokučivo, ali intrigira uvek i dobro funkcioniše u svakoj epohi. Zato je za ovakve duodrame bitno imati kvalitetan glumački i scenaristički materijal, nakon čega se sve ostalo uklapa kako treba.

Hagai Levi kao kreator serije uspeo je u svojoj nameri, a Jessica Chastain i Oscar Isaac suvereno nose čitav projekat. Jasno je to još od metaokvira koji postavljaju – epizode uglavnom počinju dolaskom glumaca na set, kada vidimo i čitavu ekipu pod epidemiološkim maskama, kao i datum snimanja, scenografiju... Iluziju svesno ruše, stavljajući nam do znanja da je to show glavnog glumačkog para, da su oni u centru i da su tu da nam pokažu šta sve znaju i umeju. A upravo zahvaljujući njihovom talentu i uzajamnoj hemiji bivamo uvučeni u priču, potpuno zaboravljajući one metafikcionalne momente i činjenicu da je sve to samo igra.


Žele da nam pokažu koliko nas se sve to zapravo tiče, a i koliko su genijalni u svom poslu. To rade od prve do poslednje scene, do samog kraja, kada nas vraćaju u pomenuti okvir i naizgled izlaze iz lika. To su radili i na venecijanskom festivalu. Napravili su predstavu u kojoj se stvarnost i fikcija mešaju, gde se preispituju granice prijateljstva, ljubavi i privrženosti; napravili su predstavu unutar same serije, potom na crvenom tepihu i svim ostalim promotivnim aktivnostima.

Mogućnost monogamije kao jedna od glavnih tema nametnuta je od samog početka, još i pre emitovanja. Najpre u Veneciji, gde iza kulisa stoje partneri glavnih glumaca i sa osmehom ih posmatraju, a potom i u prvoj epizodi, kada se preispituje tradicionalni brak, ali i poligamija i pitanje koliko je ko zapravo spreman da pristane na sve, samo da bi zadržao tu jednu bitnu osobu. Da li to podrazumeva i otvorenu vezu, i razvod, i svađu, sve osim zajedničkog života? Da li je paradoks velike ljubavi koja opstaje samo u nekoj vrsti odsustva - nerešiv? Chastain i Isaac žele da ih gledamo, da im verujemo i da se pitamo – šta dalje, a i – čemu sve to.


Možda odgovor na poslednje pitanje nikoga ne bi zadovoljio, možda 2021. nije idealna godina za analiziranje privatnih problema bez uključivanja šireg konteksta; možda u tom slučaju želimo samo laganu zabavu, a ne sirove emocije ljudi zagledanih u sopstveni pupak. No, njemu se pre ili kasnije vratimo, pa će i ovi Prizori izdržati test vremena. Odgovore, izvesno, nikad nećemo dobiti, ali može biti da je u pitanjima ključ.

*Objavljeno u XXZ magazinu 11.10.2021.

*Photos: Jojo Whilden/HBO


Comments

  1. “Moj život se vratio!!! Nakon 14 godina razorenog braka, suprug je ostavio mene i naše dvije blizanke. Osjećala sam se kao da mi se život bliži kraju, skoro sam počinila samoubojstvo, bila sam jako dugo u emotivnom padu. ali zahvaljujući bacaču uroka po imenu dr. Alaba kojeg sam jednog vjernog dana upoznao na internetu dok sam pretraživao internet tražeći dobrog bacača uroka koji bi mogao riješiti moje probleme, naišao sam na mnoga svjedočanstva o ovom bacaču uroka. Neki su svjedočili da im je vratio bivšu ljubavnicu, neki su svjedočili da je obnovio maternicu, izliječio herpes i druge bolesti, neki su svjedočili da je magično mogao zaustaviti razvod itd. Naišao sam i na jedno posebno svjedočanstvo, radilo se o ženi po imenu Sonia, svjedočila je o tome kako je dr. Alaba za manje od 7 dana vratila svog bivšeg ljubavnika i poništila učinak raka njihovih sinova, a na kraju svjedočenja je pala adresa e-pošte dr. ALABA. Nakon što sam sve ovo pročitao, odlučio sam pokušati s dr. Alabom. Kontaktirao sam ga putem e-pošte i objasnio mu svoj problem. I za samo 3 dana vratio mi se muž i riješili smo probleme i još smo sretniji nego prije. Dr. Alaba je stvarno talentiran čovjek i neću ga prestati objavljivati ​​jer je on divan čovjek... Ako imate problem i tražite pravog i pravog bacača uroka koji će riješiti sve vaše probleme. Pokušajte s dr. Alabom bilo kada, on bi mogao biti odgovor na vaše probleme. Ovdje je njegov kontakt {dralaba3000@gmail.com} ili WhatsApp / viber preko njegovog kontakta ispod +1(425) 477-2744 Hvala dr. ALABA.

    ReplyDelete

Post a Comment

Popular posts from this blog

Živimo u eri Taylor Swift

    2023 TAS Rights Management/Kevin Winter Jača nego ikad         Nakon što je albumima folklore i evermore iz 2020. učvrstila i proširila fan bazu, te najzad postala i miljenica kritike, Taylor Swift se ove godine našla na vrhuncu karijere, uspešno spojivši i svoje country korene, ljubav prema pop muzici i dominaciji na top-listama, te indie-folk pravac, zahvaljujući kojem je mogla da izbrusi svoje kantautorsko umeće bez opterećenja spoljnim faktorima. U martu je započela turneju svih turneja – The Eras Tour, koja publiku vodi kroz gotovo sve „ere“, odnosno albume Taylor Swift. Svaka od tih era podrazumevala je jedinstvenu estetiku, žanr, poruku, medijsku strategiju. Sa svakom novom erom, Swift je pokušavala nešto novo, oprobala se u novom pravcu ili drugačije pristupala stvaranju muzike. Kao feniks, s tim da u tom pepelu uvek postoji isti žar, ista nit koja spaja sve njene „inkarnacije“. Taylor je u dokumentarcu Miss Americana govoril...

O "Раним јадима" Данила Киша

Сваки покушај да се Рани јади олако дефинишу или жанровски одреде остаје осујећен и то нам постаје јасно чим склопимо корице књиге. Док је читамо, урањамо у њену лиричност, махом детињи доживљај света, маштенске и сањалачке призоре. Чини се да је једноставно прихватити дечју перспективу и путовање чак и кроз најболније странице историје – светске, породичне, личне. Међутим, на крају ћемо се наћи тамо где и одрасли Андреас Сам – на почетку, у Улици дивљих кестенова, у башти, на прагу некадашњег дома, на почетку откривања и разумевања породичне тајне и трагедије, на почетку романа Башта, пепео . Тако нас Рани јади уводе у Породични циркус , својеврсну триологију, коју чине и романи Башта, пепео и Пешчаник . Оно што је у Раним јадима само скицирано, назначено, наговештено, у романима ће бити осветљено из више углова и перспектива. Ходајући кроз лавиринт циркуса , сагледавамо мозаичну слику одјека рата и погрома, једне породице која се осипа и пропада, губи централну, очинску фигу...

I tek tako... zlo i naopako

I ne baš tek tako, potrošila sam nekoliko sati života na reanimirani leš dobro poznate serije Seks i grad , koja se u ovom pokušaju reinkarnacije zove I tek tako... , odnosno And Just Like That... Sa sve tri tačke. Davne 2003, kada je Seks i grad žario i palio ženskim mozgovima, sedela sam s drugaricama u jednom kafiću na Zlatiboru. Bile smo tinejdžerke, potpuno svesne da ne želimo da repliciramo živote popularne TV četvorke. Međutim, žene u dvadesetim ili tridesetim za stolom do nas živele su svoj Sex and the City . Dok je jedna od njih bezuspešno sastavljala poruku nekom pokušaju zlatiborske Zverke, druga joj je suflirala: - Stavi tri tačke, stavi tri tačke! - Što tri tačke?! - Pa, eto, kao, ne možeš da završiš rečenicu... And Just Like That... Nisu mogli ni autori serije. Nikad nije mogla ni Carrie. I kad bi dovršila rečenicu, pokazalo se da bi bilo bolje da nije. Njeni saharinski otužni zaključci kolumni bili su nešto najgore što je pokojni Seks i grad imao da ponudi. D...