Luke Arnold kao Michael Hutchence
Televizijski film „Never Tear Us Apart: The Untold Story of INXS“ pre dva meseca je obarao rekorde gledanosti u Australiji. O filmu i kontroverzama koje će izazvati raspravljalo se „down under“ i pre nego što je pala prva klapa, a buka se nekoliko dana nakon prikazivanja stišala
Čovek-harizma: Michael Hutchence
O filmu su mnogi imali šta da kažu i pre nego što je emitovan, naročito oni koji su 2012. najavili „Two Worlds Colliding“, film koji je trebalo da bude snimljen na osnovu biografije Michaela Hutchencea koju su napisale njegova majka i sestra „Just A Man: The Real Michael Hutchence“, nezadovoljne negativnim publicitetom koji je frontmen INXS-a imao i pre i posle tragične smrti. „Two Worlds Colliding“ se nije pojavio, a u međuvremenu je objavljeno da je još jedan film u pripremi. Richard Lowenstein, reditelj koji je započeo saradnju sa INXS još 1984. i u čijem je filmu „Dogs in Space“ Hutchence igrao glavnu ulogu, krajem 2013. je izjavio da priprema film „Michael“. „Čvrsto se oslanjam na sopstveno iskustvo s Michaelom i na ono što mi je sam pričao o svojoj prošlosti. Iako je sve detaljno istraženo, to će ipak biti vrlo lična priča“, rekao je Lowenstein za australijski portal News, nadajući se da će subjektivnim pristupom pobeći od klišea.
Ostane li dosledan toj zamisli, ostvariće ono što rediteljka „Never Tear Us Apart“ Daina Reid nije uspela – da ispriča filmsku priču lišenu „sex, drugs and rock and roll“ stereotipa. To svakako ne znači da od rock zvezde treba praviti asketu, već kreativnije pristupiti toliko eksploatisanim pojmovima pop kulture. Doduše, ako rediteljka nije imala ništa osim osrednje napisanog scenarija koji su opštim mestima ispunili Dave Warner i Justin Monjo, ne treba svu krivicu svaliti na nju. Paradoksalno, u želji da budu dosledni istini i ne krivotvore fakte, a uz to u dva nastavka od po sat i po pokriju gotovo dvadeset godina karijere benda i koji trenutak iz detinjstva, autori filma kreću se u vrlo uskom manevarskom prostoru, uspešno odolevajući bilo kakvoj autentičnosti. Od obećane neispričane priče iz naslova nije ostalo niša. Sve što postoji u filmu već znamo, fanovi su sigurno dobro upoznati sa svim detaljima, a ostale od svekolikog znanja o INXS-u deli samo klik.
Vembli je eksplodirao i na filmu: INXS na vrhuncu karijere
Film „Never Tear Us Apart“ je ekranizovani članak iz Vikipedije, začinjen pokojim tabloidnim naslovom, anegdotom ili doskočicom, koje su zaboravili i oni koji su ih izgovarali i u njima učestvovali pre dvadesetak godina. Kako je više puta navedeno u mnogobrojnim vestima i člancima, autori filma sve vreme su sarađivali sa članovima benda INXS i ono za šta im se mora odati priznanje jeste težnja da ništa ne krivotvore i čvrsto se drže sećanja braće Farriss i ostalih članova grupe. Istovremeno, u tome je i najveći problem. Put do filmskog pakla klišea popločan je dobrim namerama autora da ostanu dosledni istini. Pitanje je samo čijoj.
Tina Hutchence, sestra preminulog pevača, negodovala je zbog načina na koji su Michael i njegova porodica predstavljeni. Ne ulazeći u njene razloge, koji opet mogu biti pogodni za tabloidno raspredanje, možemo se složiti bar sa jednom tvrdnjom – njen brat nije verodostojno predstavljen. I to ne zato što je posredi neka teorija zavere, već zato što apsolutno niko nije verodostojno predstavljen u tom filmu koji je, više nego ičemu, težio verodostojnosti.
Pronađi razliku: Odličan glumac u teškoj ulozi
U jurnjavi za suvim faktima izgubila se originalnost, likovi su ostali bez suštine, slojevitosti. Sve je tako predvidivo i jasno, čak i ako nikad niste pročitali ništa o INXS-u – preko trnja do zvezda, iz predgrađa u veliki prljavi grad, odatle na višegodišnju svetsku turneju, pa iz sjaja u bedu, sa suzama, pevanjem i umiranjem.
U želji da se kaže sve, nije rečeno ništa. Verovatno je mnogo toga prećutano, nešto pak preuveličano zbog rekordne gledanosti, da bi na kraju delovalo nedorečeno. Nije jasno ni da li je „Never Tear Us Apart“ film o INXS-u ili Michaelu, o svakom pojedinačno, o svima zajedno, o bendu s jedne i frontmenu s druge strane ili obrnuto. U jednom trenutku ovaj igrani film poprima formu kvazidokumentarca, kada članovi benda (ne pravi) evociraju uspomene na Michaela. To je još jedna interesantna ideja autora, koja se zbog količine dobrih namera i nedovršenih zamisli pretvorila u neku vrstu meta-papazjanije. U tri sata, osim suštine, sve je stalo – različite tačke gledišta, retrospekcija, motivacija aktuelnih postupaka nesrećnim detinjstvom, kružna kompozicija, šta god vam padne na pamet. Doduše, kružna kompozicija je vrlo srećno rešenje za ovakav pačvork-film. Scene sa čuvenog koncerta na Vembliju 1991. čine prve i poslednje kadrove filma - sa „Guns in the Sky“ počinje prvi deo, dok drugi zatvara legendarna „Never Tear Us Apart“, koju tek pred kraj čujemo. I to predstavlja jedno od srećnijih rešenja jer, dok se sve vreme pitate šta bi sa onom pesmom po kojoj je film nazvan, ona vas čeka na kraju, kao dragulj u moru tabloidnog žutila, laži, nagađanja i prljavog veša, kao kolačić sudbine sa porukom „sve bilo je muzika“.
Pitanje svih pitanja: Ko igra Kylie
„Ko igra Kylie, ko igra Kylie“, zapitaće se svaki iole pošten fan. Ko ne voli Kylie, ne voli ni pande ni delfine. Jednostavno, svako na neki način voli Kylie i svako ima svoje razloge, zato je sasvim jasna prašina koja se podigla oko tog važnog pitanja. Na svu sreću, Samantha Jade je bila odlična u ulozi mlade i prostodušne pop zvezde, igrala ju je bez ironije, otklona ili preterivanja, te joj je i sama Kylie čestitala na dobro obavljenom poslu.
Never tear us apart: Pesma koja je nadživela tvorca
Kostim, šminka, frizura – stavke su koje obavezno treba dodati spisku sjajno urađenih stvari u ne baš tako dobrom filmu. Sav glamur pomešan sa stilskim katastrofama i otkačenim frizurama osamdesetih, uz (modnu) neuravnoteženost devedesetih i koketiranje sa kičom i kempom, deo je težnje autora za verodostojnošću, koja u slučaju vizuelnog zaista ima smisla.
Uz očekivano fenomenalan soundtrack, pomenutu vizuelnu verodostojnost i kvalitetnu glumačku podelu, „Never Tear Us Apart“ je film predviđen za opuštanje i laku zabavu, u kojem čula sluha i vida uživaju, dok o metaforičnom zadovoljenju preostala tri nema ni govora. Šteta je to za film koji je imao sve preduslove da bude kvalitetan. Trka za rejtingom i borba s konkurencijom stavile su u drugi plan sve potencijale koje je film imao, pa smo tako umesto žestine dobili laganu limunadu i proizvod za svakodnevnu upotrebu, na čijoj etiketi umesto „INXS“ može biti navedeno ime bilo koje grupe ili pojedinca. S druge strane, jasno je da su autori imali najbolje namere – želju da vrate INXS u žižu interesovanja i sačuvaju uspomenu na Hutchencea, koji je laka meta tabloida i 16 godina nakon smrti.
Lik, život i priključenija Michaela Hutchencea daleko su inspirativniji i intrigantniji nego što se na osnovu ovog televizijskog filma da zaključiti i čekaju nekog ko će sa više hrabrosti i autentičnosti pristupiti ne tako jednostavnoj priči o uspehu, zabludama, osetljivosti, depresiji i samoubistvu i dovršiti neispričano.
Comments
Post a Comment