Skip to main content

Da li ste za microcontent sharing?



Malo ko pamti kako smo živeli pre interneta. Pitamo se kako smo uopšte funkcionisali dok je postojao samo fiksni telefon. Možda niko i ne želi da se seća vremena kada informacije nisu bile u svakom trenutku dostupne, kada smo umesto da „guglujemo“ listali enciklopedije i priručnike. Kao da žalimo generacije svojih roditelja i one malo starije koji u mladosti nisu poznavali čari „onlajn“ života. Naravno, oni će reći da mi pripadamo izgubljenim i otuđenim generacijama i bespotrebno „visimo“ na kompjuteru. Nisu daleko od istine.
Jedna od najznačajnijih tekovina modernog doba nam je svakodnevno dostupna, pa umesto da je koristimo na najbolji mogući način, mi razmišljamo o lajkovima, tuđim životima ili se raspravljamo po forumima.
Međutim, koliko god bilo istine u pomenutim (stereotipnim) tvrdnjama, ipak možemo da se usredsredimo na inovacije i dobre strane interneta. Uvažavajući činjenicu da ljudi danas imaju sve manje slobodnog vremena, oni koji se bave internetom i savremenim komunikacijama uspevaju da pronađu način da iskoriste njihove prednosti. Kako su za većinu prošla vremena čitanja enciklopedija, stručne literature, pa i dnevnih novina, tako i na internetu sve manje čitamo opširne tekstove i analize, dok vesti samo „preletimo“, čitajući uglavnom naslov, podnaslov i istaknute delove. Zato mnogi budućnost internet komunikacije vide u izdvajanju pojedinih delova, video materijala i fotografija iz tekstova objavljenih na bilo kom sajtu, internet izdanju časopisa ili blogu. Tako postoje aplikacije programirane da sa različitih stranica izdvajaju i biraju vesti za vas, na osnovu vaših ličnih interesovanja (kao što je Zite) ili vaše trenutne lokacije (poput aplikacije za iPhone Spun).
Pitanje je trenutka kada će većina sajtova moći da ponudi takozvani microcontent sharing, termin za koji još nemamo adekvatan prevod, a koji podrazumeva deljenje kratkih i jezgrovitih sadržaja preko društvenih mreža. Tako će njihovi korisnici moći da prenesu samo određeni deo teksta, citat, sliku, video i fokusiraju se na ono što ih najviše interesuje. Svakako, to može biti mač sa dve oštrice, jer takav pristup sadržajima na internetu može predstavljati obesmišljavanje nečijeg truda, intelektualnog napora ili pokušaja da se nešto smisleno izloži. Međutim, gotovo sve što može da se zloupotrebi, takođe može i dobro da se upotrebi, stoga možemo da se nadamo da će microcontent sharing pomoći i onima koji kreiraju internet sadržaje i pišu tekstove, i onima koji ih čitaju. Oni prvi će možda više pažnje obratiti na svoj stil, teme kojima se bave i oblikovanje tekstova, dok će, nadajmo se, čitaoci uspeti da pronađu i razumeju suštinu sadržaja i požele da pročitaju i nešto više.

Objavljeno na iSerbia: http://www.iserbia.rs/novosti/da-li-ste-za-microcontent-sharing-327/?fb_action_ids=10151280791843892&fb_action_types=og.likes&fb_source=timeline_og&action_object_map={%2210151280791843892%22%3A508638659179834}&action_type_map={%2210151280791843892%22%3A%22og.likes%22}&action_ref_map=[]

Comments

Popular posts from this blog

O seriji "Girls": Devojke koje su sve promenile

Kada su se 2012. pojavile, „Girls“ su istog časa promenile ne samo pogled na takozvane „ženske“ serije, već na devojke i žene uopšte. „Girls“ su prst u oku društvu, Holivudu, mačizmu, pa i sebi, jer ni mnoge žene same nisu mogle da veruju da ne moraju da se ponašaju kao klonovi Keri Bredšo ili da istinski mogu da budu ono što jesu Autorka serije i ujedno glavna glumica je Lina Danam (Lena Dunham), sada već dobro poznata scenaristkinja, rediteljka i spisateljica, čija je autobiografija „Nisam ja takva“ („Not That Kind of Girl“) objavljena i kod nas. Mnogi će reći da je kontroverzna, ali Lina je samo devojka koja je imala dovoljno hrabrosti da sopstvene i generacijske mane, probleme i specifičnosti prikaže svetu, i to ni manje ni više nego preko mreže HBO. Kada se sve zbroji, zapravo joj se najviše zamera na hrabrosti i autentičnosti, a društvo u kojem su to mane u ozbiljnom je problemu. Poput Line, likovi koje je osmislila su tu da provociraju svojom verodostojnošću. Hanu, Džes...

Najbolje serije koje niste gledali - Doctor Foster

Svi scenariji koje pažljivo razrađujemo i režiramo u mislima, sve hipotetičke situacije koje konstruišemo dok sanjamo budni, sve savršene reakcije i replike koje nikad ne izgovorimo; sve smicalice, postupci, zavere i osvete do kojih nikad ne dođe jer smo kukavice, jer nas mrzi, možda zato što baratamo i nekim zdravijim mehanizmima, na kraju krajeva, jer se to tako ne radi i šta će svet da kaže - doctor Foster sprovodi u delo. „A Woman Scorned“ stoji kao podnaslov, odnosno kompletira naslov serije i dovoljno objašnjava. Gemma Foster je arhetip žene-majke-kraljice kojoj je naneta nepravda i koja se sa problemima hvata ukoštac na najbolji mogući način. Ne po sebe, niti po svoje dete, ili okolinu, već za gledaoce. Zaista ima nešto u tom neverovatnom osećaju obračuna s prevarantima i konačnog zadovoljenja pravde. Kad se sve idealno posloži, kad se plan sprovede do kraja i servira ledeno-hladna osveta, kao Beyoncein album „Lemonade“ pre nego što oprosti Jay-Ziju... Gemmu Foster upoznaje...

O "Раним јадима" Данила Киша

Сваки покушај да се Рани јади олако дефинишу или жанровски одреде остаје осујећен и то нам постаје јасно чим склопимо корице књиге. Док је читамо, урањамо у њену лиричност, махом детињи доживљај света, маштенске и сањалачке призоре. Чини се да је једноставно прихватити дечју перспективу и путовање чак и кроз најболније странице историје – светске, породичне, личне. Међутим, на крају ћемо се наћи тамо где и одрасли Андреас Сам – на почетку, у Улици дивљих кестенова, у башти, на прагу некадашњег дома, на почетку откривања и разумевања породичне тајне и трагедије, на почетку романа Башта, пепео . Тако нас Рани јади уводе у Породични циркус , својеврсну триологију, коју чине и романи Башта, пепео и Пешчаник . Оно што је у Раним јадима само скицирано, назначено, наговештено, у романима ће бити осветљено из више углова и перспектива. Ходајући кроз лавиринт циркуса , сагледавамо мозаичну слику одјека рата и погрома, једне породице која се осипа и пропада, губи централну, очинску фигу...