Skip to main content

Da li ste za microcontent sharing?



Malo ko pamti kako smo živeli pre interneta. Pitamo se kako smo uopšte funkcionisali dok je postojao samo fiksni telefon. Možda niko i ne želi da se seća vremena kada informacije nisu bile u svakom trenutku dostupne, kada smo umesto da „guglujemo“ listali enciklopedije i priručnike. Kao da žalimo generacije svojih roditelja i one malo starije koji u mladosti nisu poznavali čari „onlajn“ života. Naravno, oni će reći da mi pripadamo izgubljenim i otuđenim generacijama i bespotrebno „visimo“ na kompjuteru. Nisu daleko od istine.
Jedna od najznačajnijih tekovina modernog doba nam je svakodnevno dostupna, pa umesto da je koristimo na najbolji mogući način, mi razmišljamo o lajkovima, tuđim životima ili se raspravljamo po forumima.
Međutim, koliko god bilo istine u pomenutim (stereotipnim) tvrdnjama, ipak možemo da se usredsredimo na inovacije i dobre strane interneta. Uvažavajući činjenicu da ljudi danas imaju sve manje slobodnog vremena, oni koji se bave internetom i savremenim komunikacijama uspevaju da pronađu način da iskoriste njihove prednosti. Kako su za većinu prošla vremena čitanja enciklopedija, stručne literature, pa i dnevnih novina, tako i na internetu sve manje čitamo opširne tekstove i analize, dok vesti samo „preletimo“, čitajući uglavnom naslov, podnaslov i istaknute delove. Zato mnogi budućnost internet komunikacije vide u izdvajanju pojedinih delova, video materijala i fotografija iz tekstova objavljenih na bilo kom sajtu, internet izdanju časopisa ili blogu. Tako postoje aplikacije programirane da sa različitih stranica izdvajaju i biraju vesti za vas, na osnovu vaših ličnih interesovanja (kao što je Zite) ili vaše trenutne lokacije (poput aplikacije za iPhone Spun).
Pitanje je trenutka kada će većina sajtova moći da ponudi takozvani microcontent sharing, termin za koji još nemamo adekvatan prevod, a koji podrazumeva deljenje kratkih i jezgrovitih sadržaja preko društvenih mreža. Tako će njihovi korisnici moći da prenesu samo određeni deo teksta, citat, sliku, video i fokusiraju se na ono što ih najviše interesuje. Svakako, to može biti mač sa dve oštrice, jer takav pristup sadržajima na internetu može predstavljati obesmišljavanje nečijeg truda, intelektualnog napora ili pokušaja da se nešto smisleno izloži. Međutim, gotovo sve što može da se zloupotrebi, takođe može i dobro da se upotrebi, stoga možemo da se nadamo da će microcontent sharing pomoći i onima koji kreiraju internet sadržaje i pišu tekstove, i onima koji ih čitaju. Oni prvi će možda više pažnje obratiti na svoj stil, teme kojima se bave i oblikovanje tekstova, dok će, nadajmo se, čitaoci uspeti da pronađu i razumeju suštinu sadržaja i požele da pročitaju i nešto više.

Objavljeno na iSerbia: http://www.iserbia.rs/novosti/da-li-ste-za-microcontent-sharing-327/?fb_action_ids=10151280791843892&fb_action_types=og.likes&fb_source=timeline_og&action_object_map={%2210151280791843892%22%3A508638659179834}&action_type_map={%2210151280791843892%22%3A%22og.likes%22}&action_ref_map=[]

Comments

Popular posts from this blog

Živimo u eri Taylor Swift

    2023 TAS Rights Management/Kevin Winter Jača nego ikad         Nakon što je albumima folklore i evermore iz 2020. učvrstila i proširila fan bazu, te najzad postala i miljenica kritike, Taylor Swift se ove godine našla na vrhuncu karijere, uspešno spojivši i svoje country korene, ljubav prema pop muzici i dominaciji na top-listama, te indie-folk pravac, zahvaljujući kojem je mogla da izbrusi svoje kantautorsko umeće bez opterećenja spoljnim faktorima. U martu je započela turneju svih turneja – The Eras Tour, koja publiku vodi kroz gotovo sve „ere“, odnosno albume Taylor Swift. Svaka od tih era podrazumevala je jedinstvenu estetiku, žanr, poruku, medijsku strategiju. Sa svakom novom erom, Swift je pokušavala nešto novo, oprobala se u novom pravcu ili drugačije pristupala stvaranju muzike. Kao feniks, s tim da u tom pepelu uvek postoji isti žar, ista nit koja spaja sve njene „inkarnacije“. Taylor je u dokumentarcu Miss Americana govoril...

O "Раним јадима" Данила Киша

Сваки покушај да се Рани јади олако дефинишу или жанровски одреде остаје осујећен и то нам постаје јасно чим склопимо корице књиге. Док је читамо, урањамо у њену лиричност, махом детињи доживљај света, маштенске и сањалачке призоре. Чини се да је једноставно прихватити дечју перспективу и путовање чак и кроз најболније странице историје – светске, породичне, личне. Међутим, на крају ћемо се наћи тамо где и одрасли Андреас Сам – на почетку, у Улици дивљих кестенова, у башти, на прагу некадашњег дома, на почетку откривања и разумевања породичне тајне и трагедије, на почетку романа Башта, пепео . Тако нас Рани јади уводе у Породични циркус , својеврсну триологију, коју чине и романи Башта, пепео и Пешчаник . Оно што је у Раним јадима само скицирано, назначено, наговештено, у романима ће бити осветљено из више углова и перспектива. Ходајући кроз лавиринт циркуса , сагледавамо мозаичну слику одјека рата и погрома, једне породице која се осипа и пропада, губи централну, очинску фигу...

I tek tako... zlo i naopako

I ne baš tek tako, potrošila sam nekoliko sati života na reanimirani leš dobro poznate serije Seks i grad , koja se u ovom pokušaju reinkarnacije zove I tek tako... , odnosno And Just Like That... Sa sve tri tačke. Davne 2003, kada je Seks i grad žario i palio ženskim mozgovima, sedela sam s drugaricama u jednom kafiću na Zlatiboru. Bile smo tinejdžerke, potpuno svesne da ne želimo da repliciramo živote popularne TV četvorke. Međutim, žene u dvadesetim ili tridesetim za stolom do nas živele su svoj Sex and the City . Dok je jedna od njih bezuspešno sastavljala poruku nekom pokušaju zlatiborske Zverke, druga joj je suflirala: - Stavi tri tačke, stavi tri tačke! - Što tri tačke?! - Pa, eto, kao, ne možeš da završiš rečenicu... And Just Like That... Nisu mogli ni autori serije. Nikad nije mogla ni Carrie. I kad bi dovršila rečenicu, pokazalo se da bi bilo bolje da nije. Njeni saharinski otužni zaključci kolumni bili su nešto najgore što je pokojni Seks i grad imao da ponudi. D...