Skip to main content

Evrovizija 2021: Zaslužena pobeda Italije

 

Ako kaniš pobediti, moraš znati izgubiti

Evrovizija 2021: Zaslužena pobeda Italije

Ove godine pobedio je rock'n'roll, pobedila je pesma „Zitti e Buoni“ italijanskog benda Måneskin, dan ranije nagrađena i za najbolji tekst na Eurosongu 2021. Italija je od publike širom Evrope, pa i od ovdašnje, osvojila maksimalan broj poena, te je opravdala status favorita. Međutim, put do vrha nije bio nimalo lak. Glasanje je bilo istovremeno i neverovatno i razočaravajuće i uzbudljivo

Ovu Evroviziju su svi jedva čekali – da gledaju, da popljuju, da prate s visokomoralnog umetničkog trona pravih vrednosti ili se opuste i uživaju, kako propozicije i nalažu.

Evropu je ovih dana uhvatila, kako bi Loreen rekla, „euphooooriaaa“, a u kombinaciji sa ovdašnjim uraganom ostavila je teške posledice naročito na sredovečna bela heteroseksualna muška srca, posebno osetljiva na filere i botoks, veštačke grudi i kosu, visoke štikle i još više samopouzdanje. Članicama benda Hurricane zameraju to što su „plastične“ i što „liče na porno zvezde“ baš ti isti koji su poznati po tome da se gnušaju pornografije i lakih sadržaja - recimo, fudbala, i čitave estetike koja ga prati. Naravno, tu su i žene koje sude, osuđuju, procenjuju i projektuju se umesto da podrže i slave razlike. Možda u takvom okruženju onda niko ne bi ni imao potrebu da se po svaku cenu prilagođava suludim standardima.

Evrovizija je proslava različitosti, ekscentričnosti, preterivanja, i spajanja svih mogućih muzičkih žanrova, plesnih pokreta, jezika i sklonosti. Čine je i prate uglavnom ljudi sigurni u sebe i svoju seksualnost (bez obzira na pol, rod i seksualnu orijentaciju) kojima stoga tuđe specifičnosti ne smetaju. Naprotiv, slave ih i obožavaju.

Što se devojaka iz Hurricane tiče – možda nisu izvele muzički ništa novo i revolucionarno, ali su pokazale kako se u tri minuta daje sve od sebe, dokazale da su talentovane, vredne i posvećene, što je na našoj mainstream sceni retkost. Pre svega, pokazale su kako tri različite devojke mogu funkcionisati kao tim i osnaživati jedna drugu. Tako su, uostalom, bodrile i druge takmičare, prve čestitale pobednicima i ponašale se kao pravi profesionalci.

Ove godine pobedio je rock'n'roll, pobedila je pesma „Zitti e Buoni“ italijanskog benda Måneskin, dan ranije nagrađena i za najbolji tekst na Eurosongu 2021. Italija je od publike širom Evrope, pa i od ovdašnje, osvojila maksimalan broj poena, te je opravdala status favorita. Međutim, put do vrha nije bio nimalo lak. Glasanje je bilo istovremeno i neverovatno i razočaravajuće i uzbudljivo, naročito nama koji smo zaboravili na nova pravila uvedena pre nekoliko godina. Stručni žiri rekao je svoje po starom sistemu na koji smo navikli, dok je glasove publike čitala voditeljka. Žiri svake zemlje broji po pet članova (kod nas su to ove godine bili Slobodan Marković, Ekstra Nena, Ivana Peters, Tijana Bogićević i Milan Stanković), a čini se da u globalu, bez obzira na to odakle su, preferiraju dramatične balade. Iako je uveden kao korektiv pristrasnih glasova publike, jasno je da ni stručni žiri nije lišen komšijsko-političkih naklonosti. Dokaz za to je loš plasman čuvene grupe Hooverphonic, koja je predstavljala Belgiju, i imala idealnu, kvalitetnu pesmu za istančani sluh struke.

Kada je reč o potencijalnim međunarodnim skandalima, Albanci su podržavali Albanca iz Švajcarske, Srbi Srpkinju iz Francuske, a njih dvoje su se ludo zabavljali i borili za prvo mesto sve dok im Italijani nisu zabiberili. Odnosno, dok se nisu uračunali glasovi publike. Svim dobrosusedskim odnosima i dijaspori uprkos, publika svake godine većinski izabere „ono nešto“. Ne zna se šta, recepta nema, pravila ne postoje. Usred čitavog ludila i tragedije pandemije, očigledno je bio neophodan ventil u vidu italijanske rock himne.

Srećom, prizemno nacionalističko Twitter-prepucavanje između Srba i Albanaca trajalo je koliko i glasanje, a umesto nas sada su za međunacionalni skandal zaduženi Italijani i Francuzi. Naime, Damiano, frontmen italijanskog pobedničkog benda, optužen je da je koristio kokain u programu uživo, dok Italijani idejne tvorce takvih optužbi vide u Francuzima kojima je krivo što su završili kao drugoplasirani, pa se nadaju diskvalifikaciji Italije. Najpre, slažem se sa Italijanima i, dalje, drago mi je što konačno niko s Balkana nije u centru skandala. Dosta smo se blamirali, vreme je da se podržavamo baš kao što su zemlje bivše Jugoslavije podržale Hurricane. Nije dovoljno za pobedu, možda i ne treba da bude, ali je neophodno za pobedu zdravog razuma.

„Rock'n'roll never dies“, poručili su Måneskin na samom kraju evrovizijske večeri, a svojim nepokolebljivim stavom i energičnim izvođenjem pozvali sve da im se pridruže u proslavi zaslužene pobede. „Zitti e Buoni“ je pravi hit, savršen za oslobađanje emocija nakupljenih tokom karantina, a naročito besa i frustracija raznoraznih internet trollova. Shut up and dance!

*Objavljeno u XXZ magazinu

Comments

Popular posts from this blog

Živimo u eri Taylor Swift

    2023 TAS Rights Management/Kevin Winter Jača nego ikad         Nakon što je albumima folklore i evermore iz 2020. učvrstila i proširila fan bazu, te najzad postala i miljenica kritike, Taylor Swift se ove godine našla na vrhuncu karijere, uspešno spojivši i svoje country korene, ljubav prema pop muzici i dominaciji na top-listama, te indie-folk pravac, zahvaljujući kojem je mogla da izbrusi svoje kantautorsko umeće bez opterećenja spoljnim faktorima. U martu je započela turneju svih turneja – The Eras Tour, koja publiku vodi kroz gotovo sve „ere“, odnosno albume Taylor Swift. Svaka od tih era podrazumevala je jedinstvenu estetiku, žanr, poruku, medijsku strategiju. Sa svakom novom erom, Swift je pokušavala nešto novo, oprobala se u novom pravcu ili drugačije pristupala stvaranju muzike. Kao feniks, s tim da u tom pepelu uvek postoji isti žar, ista nit koja spaja sve njene „inkarnacije“. Taylor je u dokumentarcu Miss Americana govoril...

O "Раним јадима" Данила Киша

Сваки покушај да се Рани јади олако дефинишу или жанровски одреде остаје осујећен и то нам постаје јасно чим склопимо корице књиге. Док је читамо, урањамо у њену лиричност, махом детињи доживљај света, маштенске и сањалачке призоре. Чини се да је једноставно прихватити дечју перспективу и путовање чак и кроз најболније странице историје – светске, породичне, личне. Међутим, на крају ћемо се наћи тамо где и одрасли Андреас Сам – на почетку, у Улици дивљих кестенова, у башти, на прагу некадашњег дома, на почетку откривања и разумевања породичне тајне и трагедије, на почетку романа Башта, пепео . Тако нас Рани јади уводе у Породични циркус , својеврсну триологију, коју чине и романи Башта, пепео и Пешчаник . Оно што је у Раним јадима само скицирано, назначено, наговештено, у романима ће бити осветљено из више углова и перспектива. Ходајући кроз лавиринт циркуса , сагледавамо мозаичну слику одјека рата и погрома, једне породице која се осипа и пропада, губи централну, очинску фигу...

I tek tako... zlo i naopako

I ne baš tek tako, potrošila sam nekoliko sati života na reanimirani leš dobro poznate serije Seks i grad , koja se u ovom pokušaju reinkarnacije zove I tek tako... , odnosno And Just Like That... Sa sve tri tačke. Davne 2003, kada je Seks i grad žario i palio ženskim mozgovima, sedela sam s drugaricama u jednom kafiću na Zlatiboru. Bile smo tinejdžerke, potpuno svesne da ne želimo da repliciramo živote popularne TV četvorke. Međutim, žene u dvadesetim ili tridesetim za stolom do nas živele su svoj Sex and the City . Dok je jedna od njih bezuspešno sastavljala poruku nekom pokušaju zlatiborske Zverke, druga joj je suflirala: - Stavi tri tačke, stavi tri tačke! - Što tri tačke?! - Pa, eto, kao, ne možeš da završiš rečenicu... And Just Like That... Nisu mogli ni autori serije. Nikad nije mogla ni Carrie. I kad bi dovršila rečenicu, pokazalo se da bi bilo bolje da nije. Njeni saharinski otužni zaključci kolumni bili su nešto najgore što je pokojni Seks i grad imao da ponudi. D...