Skip to main content

Samoizolacija je pola zdravlja

Ova soba je moj karantin

Već smo pisali o tome da se za vreme pandemije od ljudi zahteva gotovo nemoguće - treba ostati miran, ali savestan i odgovoran. U svetu u kojem se mediji hrane panikom, a paničari medijima, nije lako ostati pribran i opušten, naročito zato što ni pre pandemije nismo bili pribrani, niti opušteni, a ni smireni. Uvek ima razloga za paniku i nezadovoljstvo, stalno nam nešto fali i uvek nedostaje vremena da ispunimo sve obaveze, ali i sopstvene želje. Zato životu, naročito u vanrednim okolnostima, treba prići sa neke druge strane. Ne mora ona nužno biti vedrija, ne morate se baš u ovom trenutku okrenuti lajf koučevima i njihovim lekcijama, ali neke novine svi možemo da uvedemo, i to baš one za koje nikako nismo mogli naći vremena.

Bilo da radite (k)od kuće, idete na posao, ili ga nemate, poželjno je da socijalne kontakte svedete na minimum. Sve izlaske do grada, u restoran, kafić, tržni centar, pozorište, bioskop treba redukovati i posvetiti se onome što zbog obaveza i nedostatka vremena večito zapostavljate – sebi.
Introverti će konačno moći da uživaju u samoći bez griže savesti zbog svih žurki, viđanja i kafa koje su propustili; ekstroverti će uvideti koliko je lepo ponekad ostati sam sa sobom i postati sebi najbolji prijatelj. Ovih dana samoizolacija je pola zdravlja. Sve ono što našoj generaciji spočitavaju kao mane – danas je poželjno: izolacija, otuđenje, izbegavanje bliskog kontakta. Zavisnost od moderne tehnologije treba da zasija u punoj snazi! Sada je vreme za kafe preko Skypea i ostalih aplikacija, ovo je pravi trenutak za to druženje isključivo preko društvenih mreža za koje nas optužuju. Vreme je da svaki građanin postane društveno čudan, otuđen, u sebe zagledan i sobom opsednut milenijalac koji ne obilazi stariju rodbinu zato što brine za nju. Od običaja baby boomera valjalo bi usvojiti to neobično razgovaranje telefonom, kao i njegovu obaveznu dezinfekciju.
U karantinu nema mesta dosadi. Uradite sve što ste odlagali zato što niste imali vremena. Ponašajte se kao da spremate veliki ispit – izolujte se i prokrastinirajte. Najpre očistite čitavu kuću tako da blista, čak i onu najzabačeniju figuricu na polici kojoj jedina funkcija doslovno i jeste da skuplja prašnu. Napravite sebi zdrav i ukusan obrok (uvek se najbolje kuva kad treba da se uči), čujte se sa bližnjima, prijateljima i onima koje niste videli čitavu večnost, a potom se posvetite omiljenim knjigama, filmovima i serijama. Ima li šta lepše?!

Sada možete da pročitate sve one knjige koje nekad davno niste dovršili ili započeli, a voleli biste. Svi klasici domaće i svetske književnosti čekaju na nas. Svi oni kompleti i tomovi koje držimo na policama sada konačno mogu doći na red, ili na ponovno čitanje posle ko zna koliko godina. „Ilijada“ i „Odiseja“, na primer. „Don Kihot“, recimo. I obavezno ne izostaviti drugi deo koji svakom stranicom postaje sve zanimljiviji. „Tristram Šendi“ – kada, ako ne sada? O Tolstoju, Dostojevskom i Gogolju da ne govorim. Sabrana dela Pekića i Kiša samo nas čekaju. Sada konačno imamo vremena za sve one klasike za koje nije bilo pravo vreme, nismo imali dovoljno koncentracije ili nisu bili za plažu.
Iako XXZ magazin brine o vama i kada je stanje redovno, te vam svake nedelje preporučuje filmove, serije, knjige, muziku i ostale produkte pop kulture na koje treba obratiti pažnju, za vreme karantina poželjno je gledati serije sa što više sezona. Nadoknadite sve ono što se propustili i za šta ste mislili da nikad nećete stići da pogledate. (Ponovo) pogledajte „The Wire“, „Veep“, „The Americans“, „Parks and Recreation“, „Mad Men“, koje nikad neću prestati da promovišem. Sve te serije imaju više od pet sezona i idealne su za ove dane. Ima i nas koji nismo gledali „Game of Thrones“, pa bismo mogli nadoknaditi propušteno. Tu su i „The Counterpart“ (samo dve sezone, ali odlične za ovo vreme), „The Missing“ (isto dve sezone, ali jako intenzivne), „Killing Eve“ (takođe dve, taman da dočekate svežu treću sezonu najavljenu za april). „No Offence“, „Happy Valley“ (britanska blaga)...
Kad smo kod filmova, takođe predlažem klasike. Umesto da hvatamo korak sa savremenom produkcijom i u strahu da nešto ne propustimo jurimo da pogledamo najnovija ostvarenja, okrenimo se još jednom, ili po prvi put, „Građaninu Kejnu“, „Kazablanki“, „Neki to vole vruće“, „Lovcu na jelene“, svim „Kumovima“ koje smo nekad davno gledali... Izbora je toliko!

Vreme karantina je i pravo vreme da upišemo neki besplatni onlajn kurs ili se sami oprobamo u nekom hobiju koji nas je oduvek zanimao (a ne podrazumeva nužno izlazak napolje). Možemo da vežbamo kod kuće, radimo jogu i meditiramo, možda nam i uspe i pomogne u odbacivanju panike i stresa.
Naravno, treba i prošetati, izaći iz kuće i udahnuti svež vazduh, pod uslovom da je svež. I dalje imamo problema sa zagađenjem iako se ne pominje u tolikoj meri. Određena pravila, međutim, treba poštovati i pri izlasku – ne približavati se ljudima previše, držati odstojanje, ne dihati nikom za ovratnik - sve što bi trebalo činiti i inače, kada je stanje redovno, budući da poštovanje minimuma nečijeg ličnog prostora predstavlja osnovni bon-ton koji očigledno lako zaboravljamo, poput čuvenog pranja ruku. Ukratko, ne ulazimo ljudima u auru! Nije dobro ni za koga.
Poštovanje tuđe ličnosti očituje se koliko u rastojanju toliko i u razumevanju da je i tom čoveku od kojeg se u najboljoj nameri distanciramo potreban alkohol (poželjne pošalice), asepsol, gel za ruke i sva ostala sredstva za dezinfekciju. Potrebno mu je i brašno i ulje, šećer, konzerve, testenina, čuveni toalet papir za kojim je uvek pomama...
Manimo se zaliha i budimo solidarni, zajedno a izolovani, baš po uzusu introverta. Za popkulturne i zdravorazumske preporuke pratite XXZ magazin i spostveni ukus. Kada je o pandemiji reč, pratite savete zdravstvenih radnika i stručnjaka, osim ako vas ne ubeđuju da imate gene otporne ne virus. U tom slučaju ste već u Italiji i ne možete da je napustite, pošto su vam onomad isti ti stručnjaci rekli da slobodno možete u shopping u Milano.
Gde god da ste, budite mirni, solidarni i isključite domaće TV kanale i njima pripadajuće stručnjake koji su već postali inventar, no to smo već apsolvirali.

Comments

Popular posts from this blog

Živimo u eri Taylor Swift

    2023 TAS Rights Management/Kevin Winter Jača nego ikad         Nakon što je albumima folklore i evermore iz 2020. učvrstila i proširila fan bazu, te najzad postala i miljenica kritike, Taylor Swift se ove godine našla na vrhuncu karijere, uspešno spojivši i svoje country korene, ljubav prema pop muzici i dominaciji na top-listama, te indie-folk pravac, zahvaljujući kojem je mogla da izbrusi svoje kantautorsko umeće bez opterećenja spoljnim faktorima. U martu je započela turneju svih turneja – The Eras Tour, koja publiku vodi kroz gotovo sve „ere“, odnosno albume Taylor Swift. Svaka od tih era podrazumevala je jedinstvenu estetiku, žanr, poruku, medijsku strategiju. Sa svakom novom erom, Swift je pokušavala nešto novo, oprobala se u novom pravcu ili drugačije pristupala stvaranju muzike. Kao feniks, s tim da u tom pepelu uvek postoji isti žar, ista nit koja spaja sve njene „inkarnacije“. Taylor je u dokumentarcu Miss Americana govoril...

O "Раним јадима" Данила Киша

Сваки покушај да се Рани јади олако дефинишу или жанровски одреде остаје осујећен и то нам постаје јасно чим склопимо корице књиге. Док је читамо, урањамо у њену лиричност, махом детињи доживљај света, маштенске и сањалачке призоре. Чини се да је једноставно прихватити дечју перспективу и путовање чак и кроз најболније странице историје – светске, породичне, личне. Међутим, на крају ћемо се наћи тамо где и одрасли Андреас Сам – на почетку, у Улици дивљих кестенова, у башти, на прагу некадашњег дома, на почетку откривања и разумевања породичне тајне и трагедије, на почетку романа Башта, пепео . Тако нас Рани јади уводе у Породични циркус , својеврсну триологију, коју чине и романи Башта, пепео и Пешчаник . Оно што је у Раним јадима само скицирано, назначено, наговештено, у романима ће бити осветљено из више углова и перспектива. Ходајући кроз лавиринт циркуса , сагледавамо мозаичну слику одјека рата и погрома, једне породице која се осипа и пропада, губи централну, очинску фигу...

I tek tako... zlo i naopako

I ne baš tek tako, potrošila sam nekoliko sati života na reanimirani leš dobro poznate serije Seks i grad , koja se u ovom pokušaju reinkarnacije zove I tek tako... , odnosno And Just Like That... Sa sve tri tačke. Davne 2003, kada je Seks i grad žario i palio ženskim mozgovima, sedela sam s drugaricama u jednom kafiću na Zlatiboru. Bile smo tinejdžerke, potpuno svesne da ne želimo da repliciramo živote popularne TV četvorke. Međutim, žene u dvadesetim ili tridesetim za stolom do nas živele su svoj Sex and the City . Dok je jedna od njih bezuspešno sastavljala poruku nekom pokušaju zlatiborske Zverke, druga joj je suflirala: - Stavi tri tačke, stavi tri tačke! - Što tri tačke?! - Pa, eto, kao, ne možeš da završiš rečenicu... And Just Like That... Nisu mogli ni autori serije. Nikad nije mogla ni Carrie. I kad bi dovršila rečenicu, pokazalo se da bi bilo bolje da nije. Njeni saharinski otužni zaključci kolumni bili su nešto najgore što je pokojni Seks i grad imao da ponudi. D...