Skip to main content

Not Safe for Work:Tragikomika svakodnevice

Još jedan britanski dramedy dragulj, „Not Safe for Work“, stigao je 2015. sa Kanala 4 i donosi sve nijanse turobne svakodnevice života javnih službenika.
Glavna junakinja Ketrin radi u odeljenju za integraciju imigranata i u trenutku kada se jedno poglavlje njenog života okončava razvodom, počinje novo, još gore – budući da je vlada odlučila da njenom odeljenju sreže budžet, iz Londona je šalju u Northempton, sumorno okruženje i stecište „otpadnika“ iz javnog sektora.
Sve što u Northemptonu može poći po zlu, poći će, bez sumnje, a način na koji se žrtve outsourcinga nose s problemima ili, izvesnije je, beže od njih, čini srž ove serije koja nam neposredno, sirovo i iskreno predstavlja život kakav jeste, bez zadrške.
Dok pokušava da osmisli i predstavi novi projekat za integraciju imigranata, koji je jedina šansa za opstanak, ekipa iz Northemptona se suočava sa izazovima u privatnom životu. Baš oni, tako dezorijentisani, pokušavaju da nađu način da olakšaju život imigrantima, istovremeno želeći da sami sebe reintegrišu u društvo, pa i sopstveni život.

Likove upoznajemo postupno, polako ulazimo u njihovu svakodnevicu i shvatamo gde je to zapelo, šta nije pošlo po planu i zašto su danas tu gde jesu. Svi oni su nekad bili ambiciozni, vredni, mnogo hteli, mnogo započeli i svako od njih ima bogatu arhivu uspeha i neviđenih promašaja.
Svesni da se ova serija ne bavi ljudima s margine, već baš srednjom klasom, onima kod kojih je naizgled sve u redu i sa smislom, pitamo se kako je autoru Dejvidu Muru pošlo za rukom da tako običan život oslika tamnim bojama i komične elemente sakrije tamo gde ih najmanje očekujemo. On je seriju posvetio svojoj generaciji, onima rođenim posle 1979, koje smatra najmanje srećnima. „Zaista mislim da je svakom ko je rođen posle 1979. godine mnogo, mnogo teže. Not Safe for Work je zaista o nekome ko oseća da mu je život gotov pre nego što je uopšte imao šanse da počne. (...) Ali, u isto vreme, humor se može naći i u najgorim trenucima“, rekao je Mur.
„Not Safe for Work“ je o onima koji nisu imali jednake mogućnosti kao njihovi prethodnici, o onima koji se ne snalaze u datim okolnostima, koji su nekako sve uradili pogrešno, a opet pokušavaju iznova, žele da iskoriste novi dan i novu priliku, da otvore vrata koja su za njih samo odškrinuta. Mnogi se danas bave generacijom Y ili popularnim „milenijalsima“ i deluje da su za njih, odnosno za nas, pravila igre zaista promenjena. Ova serija se njima pozabavila na jedinstven način. Ketrin, Entoni, Dani, Dženi dobijaju novu šansu. Pitanje je da li će moći da je iskoriste i da li je reintegracija moguća. Koliko novih pokušaja milenijalsi zapravo imaju?

*Objavljeno u listu Ekspres i XXZ magazinu

Comments

Popular posts from this blog

O seriji "Girls": Devojke koje su sve promenile

Kada su se 2012. pojavile, „Girls“ su istog časa promenile ne samo pogled na takozvane „ženske“ serije, već na devojke i žene uopšte. „Girls“ su prst u oku društvu, Holivudu, mačizmu, pa i sebi, jer ni mnoge žene same nisu mogle da veruju da ne moraju da se ponašaju kao klonovi Keri Bredšo ili da istinski mogu da budu ono što jesu Autorka serije i ujedno glavna glumica je Lina Danam (Lena Dunham), sada već dobro poznata scenaristkinja, rediteljka i spisateljica, čija je autobiografija „Nisam ja takva“ („Not That Kind of Girl“) objavljena i kod nas. Mnogi će reći da je kontroverzna, ali Lina je samo devojka koja je imala dovoljno hrabrosti da sopstvene i generacijske mane, probleme i specifičnosti prikaže svetu, i to ni manje ni više nego preko mreže HBO. Kada se sve zbroji, zapravo joj se najviše zamera na hrabrosti i autentičnosti, a društvo u kojem su to mane u ozbiljnom je problemu. Poput Line, likovi koje je osmislila su tu da provociraju svojom verodostojnošću. Hanu, Džes...

Najbolje serije koje niste gledali - Doctor Foster

Svi scenariji koje pažljivo razrađujemo i režiramo u mislima, sve hipotetičke situacije koje konstruišemo dok sanjamo budni, sve savršene reakcije i replike koje nikad ne izgovorimo; sve smicalice, postupci, zavere i osvete do kojih nikad ne dođe jer smo kukavice, jer nas mrzi, možda zato što baratamo i nekim zdravijim mehanizmima, na kraju krajeva, jer se to tako ne radi i šta će svet da kaže - doctor Foster sprovodi u delo. „A Woman Scorned“ stoji kao podnaslov, odnosno kompletira naslov serije i dovoljno objašnjava. Gemma Foster je arhetip žene-majke-kraljice kojoj je naneta nepravda i koja se sa problemima hvata ukoštac na najbolji mogući način. Ne po sebe, niti po svoje dete, ili okolinu, već za gledaoce. Zaista ima nešto u tom neverovatnom osećaju obračuna s prevarantima i konačnog zadovoljenja pravde. Kad se sve idealno posloži, kad se plan sprovede do kraja i servira ledeno-hladna osveta, kao Beyoncein album „Lemonade“ pre nego što oprosti Jay-Ziju... Gemmu Foster upoznaje...

O "Раним јадима" Данила Киша

Сваки покушај да се Рани јади олако дефинишу или жанровски одреде остаје осујећен и то нам постаје јасно чим склопимо корице књиге. Док је читамо, урањамо у њену лиричност, махом детињи доживљај света, маштенске и сањалачке призоре. Чини се да је једноставно прихватити дечју перспективу и путовање чак и кроз најболније странице историје – светске, породичне, личне. Међутим, на крају ћемо се наћи тамо где и одрасли Андреас Сам – на почетку, у Улици дивљих кестенова, у башти, на прагу некадашњег дома, на почетку откривања и разумевања породичне тајне и трагедије, на почетку романа Башта, пепео . Тако нас Рани јади уводе у Породични циркус , својеврсну триологију, коју чине и романи Башта, пепео и Пешчаник . Оно што је у Раним јадима само скицирано, назначено, наговештено, у романима ће бити осветљено из више углова и перспектива. Ходајући кроз лавиринт циркуса , сагледавамо мозаичну слику одјека рата и погрома, једне породице која се осипа и пропада, губи централну, очинску фигу...