Skip to main content

Not Safe for Work:Tragikomika svakodnevice

Još jedan britanski dramedy dragulj, „Not Safe for Work“, stigao je 2015. sa Kanala 4 i donosi sve nijanse turobne svakodnevice života javnih službenika.
Glavna junakinja Ketrin radi u odeljenju za integraciju imigranata i u trenutku kada se jedno poglavlje njenog života okončava razvodom, počinje novo, još gore – budući da je vlada odlučila da njenom odeljenju sreže budžet, iz Londona je šalju u Northempton, sumorno okruženje i stecište „otpadnika“ iz javnog sektora.
Sve što u Northemptonu može poći po zlu, poći će, bez sumnje, a način na koji se žrtve outsourcinga nose s problemima ili, izvesnije je, beže od njih, čini srž ove serije koja nam neposredno, sirovo i iskreno predstavlja život kakav jeste, bez zadrške.
Dok pokušava da osmisli i predstavi novi projekat za integraciju imigranata, koji je jedina šansa za opstanak, ekipa iz Northemptona se suočava sa izazovima u privatnom životu. Baš oni, tako dezorijentisani, pokušavaju da nađu način da olakšaju život imigrantima, istovremeno želeći da sami sebe reintegrišu u društvo, pa i sopstveni život.

Likove upoznajemo postupno, polako ulazimo u njihovu svakodnevicu i shvatamo gde je to zapelo, šta nije pošlo po planu i zašto su danas tu gde jesu. Svi oni su nekad bili ambiciozni, vredni, mnogo hteli, mnogo započeli i svako od njih ima bogatu arhivu uspeha i neviđenih promašaja.
Svesni da se ova serija ne bavi ljudima s margine, već baš srednjom klasom, onima kod kojih je naizgled sve u redu i sa smislom, pitamo se kako je autoru Dejvidu Muru pošlo za rukom da tako običan život oslika tamnim bojama i komične elemente sakrije tamo gde ih najmanje očekujemo. On je seriju posvetio svojoj generaciji, onima rođenim posle 1979, koje smatra najmanje srećnima. „Zaista mislim da je svakom ko je rođen posle 1979. godine mnogo, mnogo teže. Not Safe for Work je zaista o nekome ko oseća da mu je život gotov pre nego što je uopšte imao šanse da počne. (...) Ali, u isto vreme, humor se može naći i u najgorim trenucima“, rekao je Mur.
„Not Safe for Work“ je o onima koji nisu imali jednake mogućnosti kao njihovi prethodnici, o onima koji se ne snalaze u datim okolnostima, koji su nekako sve uradili pogrešno, a opet pokušavaju iznova, žele da iskoriste novi dan i novu priliku, da otvore vrata koja su za njih samo odškrinuta. Mnogi se danas bave generacijom Y ili popularnim „milenijalsima“ i deluje da su za njih, odnosno za nas, pravila igre zaista promenjena. Ova serija se njima pozabavila na jedinstven način. Ketrin, Entoni, Dani, Dženi dobijaju novu šansu. Pitanje je da li će moći da je iskoriste i da li je reintegracija moguća. Koliko novih pokušaja milenijalsi zapravo imaju?

*Objavljeno u listu Ekspres i XXZ magazinu

Comments

Popular posts from this blog

Živimo u eri Taylor Swift

    2023 TAS Rights Management/Kevin Winter Jača nego ikad         Nakon što je albumima folklore i evermore iz 2020. učvrstila i proširila fan bazu, te najzad postala i miljenica kritike, Taylor Swift se ove godine našla na vrhuncu karijere, uspešno spojivši i svoje country korene, ljubav prema pop muzici i dominaciji na top-listama, te indie-folk pravac, zahvaljujući kojem je mogla da izbrusi svoje kantautorsko umeće bez opterećenja spoljnim faktorima. U martu je započela turneju svih turneja – The Eras Tour, koja publiku vodi kroz gotovo sve „ere“, odnosno albume Taylor Swift. Svaka od tih era podrazumevala je jedinstvenu estetiku, žanr, poruku, medijsku strategiju. Sa svakom novom erom, Swift je pokušavala nešto novo, oprobala se u novom pravcu ili drugačije pristupala stvaranju muzike. Kao feniks, s tim da u tom pepelu uvek postoji isti žar, ista nit koja spaja sve njene „inkarnacije“. Taylor je u dokumentarcu Miss Americana govoril...

O "Раним јадима" Данила Киша

Сваки покушај да се Рани јади олако дефинишу или жанровски одреде остаје осујећен и то нам постаје јасно чим склопимо корице књиге. Док је читамо, урањамо у њену лиричност, махом детињи доживљај света, маштенске и сањалачке призоре. Чини се да је једноставно прихватити дечју перспективу и путовање чак и кроз најболније странице историје – светске, породичне, личне. Међутим, на крају ћемо се наћи тамо где и одрасли Андреас Сам – на почетку, у Улици дивљих кестенова, у башти, на прагу некадашњег дома, на почетку откривања и разумевања породичне тајне и трагедије, на почетку романа Башта, пепео . Тако нас Рани јади уводе у Породични циркус , својеврсну триологију, коју чине и романи Башта, пепео и Пешчаник . Оно што је у Раним јадима само скицирано, назначено, наговештено, у романима ће бити осветљено из више углова и перспектива. Ходајући кроз лавиринт циркуса , сагледавамо мозаичну слику одјека рата и погрома, једне породице која се осипа и пропада, губи централну, очинску фигу...

I tek tako... zlo i naopako

I ne baš tek tako, potrošila sam nekoliko sati života na reanimirani leš dobro poznate serije Seks i grad , koja se u ovom pokušaju reinkarnacije zove I tek tako... , odnosno And Just Like That... Sa sve tri tačke. Davne 2003, kada je Seks i grad žario i palio ženskim mozgovima, sedela sam s drugaricama u jednom kafiću na Zlatiboru. Bile smo tinejdžerke, potpuno svesne da ne želimo da repliciramo živote popularne TV četvorke. Međutim, žene u dvadesetim ili tridesetim za stolom do nas živele su svoj Sex and the City . Dok je jedna od njih bezuspešno sastavljala poruku nekom pokušaju zlatiborske Zverke, druga joj je suflirala: - Stavi tri tačke, stavi tri tačke! - Što tri tačke?! - Pa, eto, kao, ne možeš da završiš rečenicu... And Just Like That... Nisu mogli ni autori serije. Nikad nije mogla ni Carrie. I kad bi dovršila rečenicu, pokazalo se da bi bilo bolje da nije. Njeni saharinski otužni zaključci kolumni bili su nešto najgore što je pokojni Seks i grad imao da ponudi. D...