Skip to main content

Tinejdžerska noćna mora


Da je BBC zaista javni servis zahvaljujući kojem imate pravo da vidite sve, dokazuje serija „Klika“ („Clique“), premijerno prikazana u martu ove godine u onlajn formatu kanala BBC 3.
Prikazivala se isključivo na internetu zato što je i publika kojoj je namenjena isključivo tamo. Serija je snimljena i producirana besprekorno, tako da se skupa garderoba, savršen ten i šminka mogu lako uočiti i ako se gleda na telefonu ili tabletu.
„Klika“ svakako nije program koji će prosečni BBC-jev gledalac nestrpljivo čekati u nedelju uveče. Znaju to i autori serije koji su je promišljeno plasirali tinejdžerima, i to ne malobrojnima koji žive neopterećeni finansijskim problemima, već onima koji bi želeli da žive kao junaci serije.
Ima tu svega – i studentskih domova, kampusa, zadimljenih klubova i pabova, ali uvek ušminkanih i sređenih. Tamo niko nikad nije gladan, niti iko išta jede; uglavnom se piju šampanjac i tablete, droga je posvuda i, naravno, niko ništa ne uči, osim nesrećne Elizabet, koja je i vizuelno predstavljena kao da tamo ne pripada. Izgleda mlađe od ostalih devetnaestogodišnjaka, ne šminka se, ne ide na žurke, oblači se neupadljivo i uči.
Ostatak ekipe je pak kao preuzet iz „Gossip Girl“, sa natruhama zapleta koji podseća na „Pretty Little Liars“ i ostale tinejdžerske „noir“ baljezgarije. I „Klika“ ima tu postprodukcijsku zatamnjenost, zagasitost kroz koju probija sjaj više klase, čisto da nas upozori da se sprema nešto zlokobno. Uostalom, autorka serije je Džes Britan, koja je već radila na tinejdžerskoj seriji „Skins“, tako da ništa ne bi trebalo preterano da nas iznenadi.
„Klika“ ima interesantan zaplet i misteriju koja počinje da nas intrigira na samom početku. U svakoj epizodi svedočimo bar jednoj šokantnoj sceni, kulminacija se brižljivo gradi, a peripetije su brojne. Pokreću se važna pitanja kao što su lažni ili oportuni feminizam, tretiranje žena u korporativnom okruženju, dvostruki moral i standardi.
Međutim, autorima je mnogo interesantnije da se površno bave psihopatijom tinejdžerki i mimetički neuverljivim scenama, ne bi li se žanrovski više približili trileru. Tako mnoge teme ostaju neistražene do kraja, dok se dobro i zlo u junacima kontrastira površno i neuverljivo, a publici isuviše „crta“ i objašnjava. Iako ciljna grupa jesu tinejdžeri, to ne znači da su glupi i nesposobni da prate radnju. Toliko je flešbekova i podsećanja, da čak i mrtvi ustaju iz groba da prozbore koju sa živućom protagonistkinjom.
Za laku zabavu i ljubitelje zapleta i peripetija koji kukaju ako se u seriji „ne dešava ništa“, „Klika“ svakako jeste. Oni sa odnegovanim ukusom neka pogledaju „Apple Tree Yard“.

Comments

Popular posts from this blog

O seriji "Girls": Devojke koje su sve promenile

Kada su se 2012. pojavile, „Girls“ su istog časa promenile ne samo pogled na takozvane „ženske“ serije, već na devojke i žene uopšte. „Girls“ su prst u oku društvu, Holivudu, mačizmu, pa i sebi, jer ni mnoge žene same nisu mogle da veruju da ne moraju da se ponašaju kao klonovi Keri Bredšo ili da istinski mogu da budu ono što jesu Autorka serije i ujedno glavna glumica je Lina Danam (Lena Dunham), sada već dobro poznata scenaristkinja, rediteljka i spisateljica, čija je autobiografija „Nisam ja takva“ („Not That Kind of Girl“) objavljena i kod nas. Mnogi će reći da je kontroverzna, ali Lina je samo devojka koja je imala dovoljno hrabrosti da sopstvene i generacijske mane, probleme i specifičnosti prikaže svetu, i to ni manje ni više nego preko mreže HBO. Kada se sve zbroji, zapravo joj se najviše zamera na hrabrosti i autentičnosti, a društvo u kojem su to mane u ozbiljnom je problemu. Poput Line, likovi koje je osmislila su tu da provociraju svojom verodostojnošću. Hanu, Džes...

Najbolje serije koje niste gledali - Doctor Foster

Svi scenariji koje pažljivo razrađujemo i režiramo u mislima, sve hipotetičke situacije koje konstruišemo dok sanjamo budni, sve savršene reakcije i replike koje nikad ne izgovorimo; sve smicalice, postupci, zavere i osvete do kojih nikad ne dođe jer smo kukavice, jer nas mrzi, možda zato što baratamo i nekim zdravijim mehanizmima, na kraju krajeva, jer se to tako ne radi i šta će svet da kaže - doctor Foster sprovodi u delo. „A Woman Scorned“ stoji kao podnaslov, odnosno kompletira naslov serije i dovoljno objašnjava. Gemma Foster je arhetip žene-majke-kraljice kojoj je naneta nepravda i koja se sa problemima hvata ukoštac na najbolji mogući način. Ne po sebe, niti po svoje dete, ili okolinu, već za gledaoce. Zaista ima nešto u tom neverovatnom osećaju obračuna s prevarantima i konačnog zadovoljenja pravde. Kad se sve idealno posloži, kad se plan sprovede do kraja i servira ledeno-hladna osveta, kao Beyoncein album „Lemonade“ pre nego što oprosti Jay-Ziju... Gemmu Foster upoznaje...

O "Раним јадима" Данила Киша

Сваки покушај да се Рани јади олако дефинишу или жанровски одреде остаје осујећен и то нам постаје јасно чим склопимо корице књиге. Док је читамо, урањамо у њену лиричност, махом детињи доживљај света, маштенске и сањалачке призоре. Чини се да је једноставно прихватити дечју перспективу и путовање чак и кроз најболније странице историје – светске, породичне, личне. Међутим, на крају ћемо се наћи тамо где и одрасли Андреас Сам – на почетку, у Улици дивљих кестенова, у башти, на прагу некадашњег дома, на почетку откривања и разумевања породичне тајне и трагедије, на почетку романа Башта, пепео . Тако нас Рани јади уводе у Породични циркус , својеврсну триологију, коју чине и романи Башта, пепео и Пешчаник . Оно што је у Раним јадима само скицирано, назначено, наговештено, у романима ће бити осветљено из више углова и перспектива. Ходајући кроз лавиринт циркуса , сагледавамо мозаичну слику одјека рата и погрома, једне породице која се осипа и пропада, губи централну, очинску фигу...