Skip to main content

Strahova mi puna glava, Vučići nisu prolazni

„EU – koji su naši uslovi“: Utisak nedelje maskiran u debatu

Strahova mi puna glava, Vučići nisu prolazni

Veličina slova: Decrease font Enlarge font
Olja Bećković otkriva svoj najveći horror: Ja se plašim (Vučića), tate mi
Olja Bećković otkriva svoj najveći horror: Ja se plašim (Vučića), tate mi
Photo: Tanjug
Debata pod urnebesnim nazivom „EU – koji su naši uslovi“ održana je u sredu u beogradskom Domu omladine, u organizaciji Omladinskog odbora za obrazovanje, koji nije imao pametnijeg posla od uprizorenja Utiska nedelje Live, s obzirom na to da je moderatorka bila Olja Bećković, glumica koja to nije i voditeljka emisije koja više ne postoji
Tri zvezde u Domu omladine: Olja B, Zoran L. i neizbežni Jovo B, cirkus u toku
Izvor: Stock
Da je sve podsećalo na nedelju veče, potvrđuje činjenica da se Matijina kći ponašala onako kako jedino ume, nevaspitano i nedoraslo zadatku, još jednom dokazujući da ništa ne razume i da joj je Kosovo i dalje najbolnija tačka i najskuplja srpska reč. Za verne fanove „Utiska“, ili možda zato što drugačije i ne bi znala, pitanja moderatorke pratile su čuvene, a uz to i netačne, konstatacije  poput „deo javnosti misli“, „veliki deo javnosti smatra“, „priča se po gradu“, „kažu ljudi“... Odlučna da ne krije emocije iza hladne i cinične fasade, Bećkovićeva je priznala da se i te kako plaši Vučića.
Da ozbiljno prozbore na neozbiljnu temu (koji su naši uslovi za EU – čak je i Olja ukapirala da nije na nama da ih postavljamo, ali je svejedno prihvatila „tezgu“), bili su pozvani da govore Zoran Lutovac, bivši ambasador Srbije u Crnoj Gori i, kako ozbiljno javlja „Danas“, „ministar za evropske integracije u vladi u senci Demokratske stranke“, Sonja Biserko, predsednica Helsinškog odbora za ljudska prava, Jovo Bakić, dežurni profesor i debatant, verovatno analitičar u senci vlade Demokratske stranke, iako „Danas“ piše da je na debati predstavljen „samo kao docent na Filozofskom fakultetu“, te Majkl Davenport, šef kancelarije EU u Srbiji, koji je, opet prema pisanju „Danasa“, „uskočio“ u ulogu Biljane Srbljanović, koja se, uprkos tome što je najavljena, nije pojavila.
Uz suvišnu konstataciju da niko iz Vlade Srbije nije prisustvovao debati, „Utisak nedelje“ u senci mogao je da počne.
Prva tema kojom je moderatorka odlučila da se pozabavi, odnosno potuži, pogađate, nema veze s krovnom temom tribine, a reč je o medijskim slobodama u Srbiji.
I dok je Davenport zdravorazumski, a nadasve uopšteno, konstatovao da je „stav Evropske komisije oko medija već objavljen“ i da će se novi izveštaj o napretku Srbije baviti i medijskom sferom, da zagreju atmosferu u „Amerikani“ odlučili su voditeljka i „ministar evropskih integracija“ iz senke.

Ovo je strava, stiže Olja: Kakva debata, takva i voditeljka
Izvor: twitter
BEĆKOVIĆ (usplahireno, ne misleći na dikciju): Da li je to jasno kao dan da će EU zatvoriti oči i pred stanjem u medijima sve dok se ne reši Kosovo?
LUTOVAC (odlučno, ali senovito): To je ključni razlog.
BEĆKOVIĆ (znalački, iskusno): Ovakav sastav panelista na javnom servisu ne bi bio moguć.
SVI (u sebi, u senci): ...
BEĆKOVIĆ (originalno): Da li postoje uslovi za jednako predstavljanje svih partija u medijima, ako kažemo da će biti prevremenih izbora?
BAKIĆ (sneno): Ne.
BEĆKOVIĆ (odjednom plane, kao da je nešto iz senke ubode): Ako se Davenport plaši i pušta da se ovaj dere na njega na konferenciji i priča kako EU plaća... a on ništa...
DAVENPORT (britanski, hladno): Govorite o konferenciji od pre godinu dana. Ja sam odgovorio na pitanje novinarke i pričao o tome da ćemo pratiti stanje na medijskoj sceni. Nisam ćutao.
BEĆKOVIĆ (uplašeno): Ne plašite se?

Šta je tom čoveku, ne plaši se Vučića: Davenport sa Overlordom Cenzure
Photo: Sava Radovanović/Tanjug
DAVENPORT (evrounijski, ledeno): Da li bi trebalo da se plašim?
BEĆKOVIĆ (uplašena, ali srećna što će da poentira): Ja se plašim.
DAVENPORT (podozrivo): Ja se ne plašim nijednog od vaših političara. Mislim da bi to bilo malo čudno.
BEĆKOVIĆ (pravi se da nije čula): Deo javnosti misli da mi nemamo više nikakvih uslova prema EU.
SVI (opet u sebi): A kad smo imali, da li je na nama da postavljamo uslove?
BEĆKOVIĆ (u naletu, k'o u najboljim danima pokojne emisije): Jel' bio premijer u Srebrenici? Jeste. Jel' tamo isponižavan? Jeste. Jel' pozvao Bakira Izetbegovića u Beograd? Jeste. Jel' Hrvatska zatvorila granice prema Srbiji? Jeste. Kako EU tri dana nije mogla da odluči da li je prekršen SSP?  Jel' da, da nas EU baš i ne poštuje?

BISERKO (prekida tiradu): Pa ne poštujemo ni mi druge.
DAVENPORT (o činjenicama koju Olju Bećković ne interesuju): Zatvaranje granice bio je dobar primer krize, gde je EK jasno podržala prava zemlje kandidata za članstvo u implementaciji ugovora koji važi za sve zemlje članice.
BEĆKOVIĆ (u nedostatku domaćeg vaspitanja ili šireg obrazovanja, misli da može da se dere na Davenporta kao Vučić): Svako od nas ko ima više od sedam godina zna da je bio prekršen SSP. Šta ste čekali dva dana da to zaključite?
DAVENPORT (pokušava da objasni, iako unapred zna da su mu napori uzaludni): To je bila krizna situacija i to zatvaranje granice je bilo više političko i nije suštinski bilo povezano sa izbegličkom krizom.

Haos na sceni: Olja i Biserko razgovaraju, kao da nikog u sali nema; Lutovac tihuje; Jovo Bakić gleda žene u publici i diskretno namiguje u obliku Sirize
Izvor: twitter
BAKIĆ (javlja se kao rezoner, moćno, odlučno; razume smisao života i sveta, jer on je profesor): Na osnovu čega EU, oličena u Viktoru Orbanu zaslužuje više poštovanja od katastrofalnog Aleksandra Vučića? Mi živimo u skandaloznom svetu gde je EU pogazila svoja načela. Mađarska stvara Evropu tvrđavu. U Francuskoj je Nacionalni front najjača stranka. Da li su muslimani sledeće žrtve Evrope posle Jevreja? Užas je kada Vučić ima pravo kada poziva EU na odgovornost prema izbeglicama, jer se on bolje ponaša prema njima i od Mađara i od Grka i od vaše zemlje. Dejvid Kameron ne može uživati poverenje jednog normalnog evroprejca, kada traži da francuska policija fizički spreči ulazak izbeglica u Veliku Britaniju. Zlatna zora, Nacionalni front i konzervativci - u EU stiže puzeći fašizam. Kameron, Sarkozi i UKIP se utrkuju ko će biti veći ksenofob i islamofob. Sva ta predavanja koja smo devedesetih slušali od EU, da li je to samo jedna budalaština?
SVI (u sebi, kukavički): Da li je i ova debata jedna budalaština?! Ko smo mi? Šta radimo ovde? Šta je smisao svega ovoga? Ima li izlaza? Šta je naš najjači utisak?

Ima nade za ovaj narod: Tko je preživeo Bećkovićku i Bakića, kao da je dobio tricu na lotou
Izvor: twitter
DAVENPORT (Bakiću, zdravorazumski, opet siguran da ulaže uzaludan napor): To što ste rekli je činjenica. Ksenofobičnost jeste opasnost, desnica je mnogo jača i postoji tendencija zatvaranja granica. Ali, koji bismo mi imali alat da se protiv toga svega borimo, kada ne bi postojali mehanizmi EU koji služe za to  - solidarnost i naše međunarodne obaveze.
BAKIĆ (sve mu se skupilo): Srbija treba da ide u EU, dok se EU ne fašizuje.
DAVENPORT (zavuk'o im na kraju): Bez Srbije EU neće biti kompletna.
Razočarani debatanti, unesrećeni gosti i utučeni posetioci koji bi dali sve da vrate minute protraćene na javnom času voditeljke „Utiska nedelje“ maskiranom u debatu, razišli su se u miru, pitajući se zašto su uopšte došli i čemu sve to, da li je reč o nekom projektu, ko je uludo dao novac za to, koliko koštaju nekompetencije Olje Bećković, kakvi su uslovi Jove Bakića za EU, kako je Biljana Srbljanović ispala najpametnija zato što nije došla, gde je ta vlada u senci i kako će nas Lutovac iz senke uvesti u EU, ukratko, veliki deo javnosti smatra da je debata ne samo nepotrebna, već i zasnovana na pogrešnoj premisi, jer osim Bakića i Bećkovićke niko nema uslove za EU, a po gradu se priča i da se svaka tribina na kojoj učestvuje Olja pretvara u besmisleni „Utisak nedelje“, jer najskuplja srpska voditeljka ništa drugo ne ume da radi.
Sem da se žali i plaši Vučića, tražeći pomoć dragog tate Matije.
Ispašće da je Utisak nedelje ipak najskuplja srpska reč. 

*Objavljeno na e-Novinama 9.10.2015.

Comments

Popular posts from this blog

Živimo u eri Taylor Swift

    2023 TAS Rights Management/Kevin Winter Jača nego ikad         Nakon što je albumima folklore i evermore iz 2020. učvrstila i proširila fan bazu, te najzad postala i miljenica kritike, Taylor Swift se ove godine našla na vrhuncu karijere, uspešno spojivši i svoje country korene, ljubav prema pop muzici i dominaciji na top-listama, te indie-folk pravac, zahvaljujući kojem je mogla da izbrusi svoje kantautorsko umeće bez opterećenja spoljnim faktorima. U martu je započela turneju svih turneja – The Eras Tour, koja publiku vodi kroz gotovo sve „ere“, odnosno albume Taylor Swift. Svaka od tih era podrazumevala je jedinstvenu estetiku, žanr, poruku, medijsku strategiju. Sa svakom novom erom, Swift je pokušavala nešto novo, oprobala se u novom pravcu ili drugačije pristupala stvaranju muzike. Kao feniks, s tim da u tom pepelu uvek postoji isti žar, ista nit koja spaja sve njene „inkarnacije“. Taylor je u dokumentarcu Miss Americana govoril...

O "Раним јадима" Данила Киша

Сваки покушај да се Рани јади олако дефинишу или жанровски одреде остаје осујећен и то нам постаје јасно чим склопимо корице књиге. Док је читамо, урањамо у њену лиричност, махом детињи доживљај света, маштенске и сањалачке призоре. Чини се да је једноставно прихватити дечју перспективу и путовање чак и кроз најболније странице историје – светске, породичне, личне. Међутим, на крају ћемо се наћи тамо где и одрасли Андреас Сам – на почетку, у Улици дивљих кестенова, у башти, на прагу некадашњег дома, на почетку откривања и разумевања породичне тајне и трагедије, на почетку романа Башта, пепео . Тако нас Рани јади уводе у Породични циркус , својеврсну триологију, коју чине и романи Башта, пепео и Пешчаник . Оно што је у Раним јадима само скицирано, назначено, наговештено, у романима ће бити осветљено из више углова и перспектива. Ходајући кроз лавиринт циркуса , сагледавамо мозаичну слику одјека рата и погрома, једне породице која се осипа и пропада, губи централну, очинску фигу...

I tek tako... zlo i naopako

I ne baš tek tako, potrošila sam nekoliko sati života na reanimirani leš dobro poznate serije Seks i grad , koja se u ovom pokušaju reinkarnacije zove I tek tako... , odnosno And Just Like That... Sa sve tri tačke. Davne 2003, kada je Seks i grad žario i palio ženskim mozgovima, sedela sam s drugaricama u jednom kafiću na Zlatiboru. Bile smo tinejdžerke, potpuno svesne da ne želimo da repliciramo živote popularne TV četvorke. Međutim, žene u dvadesetim ili tridesetim za stolom do nas živele su svoj Sex and the City . Dok je jedna od njih bezuspešno sastavljala poruku nekom pokušaju zlatiborske Zverke, druga joj je suflirala: - Stavi tri tačke, stavi tri tačke! - Što tri tačke?! - Pa, eto, kao, ne možeš da završiš rečenicu... And Just Like That... Nisu mogli ni autori serije. Nikad nije mogla ni Carrie. I kad bi dovršila rečenicu, pokazalo se da bi bilo bolje da nije. Njeni saharinski otužni zaključci kolumni bili su nešto najgore što je pokojni Seks i grad imao da ponudi. D...