Planinsko-seoski kič-vašar, u narodu manje poznat kao "Kustendorf", i ove godine je okupio malobrojne prijatelje i poštovaoce bivšeg reditelja i večitog klovna Emira Kusturice. Već tradicionalno, negde sredinom januara, kada sve utihne, uz slaninu, rakiju, komplet-lepinju, pečenje i druge đakonije, u pastoralnom ambijentu mokrogorskog Drvengrada okuplja se Nemanjino stado. Na "Kustendorf" je jako teško doći, ali je još teže odatle otići. Na osnovu svega što se poslednjih godina dešava na obroncima Mokre Gore, osnovano se sumnja da Kusta okuplja društvo ne bi li izvodio okultne rituale. Iako se "Kustendorf" u javnosti predstavlja kao filmski festival, setimo li se sahrane živog Brusa Vilisa i njegovog filma "Umri muški", te ovogodišnjeg disko-ubistva Franca Ferdinanda sa sve pticama i pomahnitalim glumcima u čudnim kostimima koji trče levo-desno, strepnja postaje dublja od nade, a svaka teorija zavere surova praksa. Posle višegodišnjeg ritualnog januarskog mlaćenja prazne slame, jasno je da su manifestacije poput otvaranja Olimpijade u Londonu pretprošle godine mačji kašalj u odnosu na mokrogorske devil-hepeninge. Nakon mnogih selebritija, poput Džonija Depa ili Monike Beluči, veliki majstor Kusta ove godine je ugostio popularnu francusku pevačicu Zaz. Kvazialternativna umetnica promuklog glasa, naročito obožavana u Srbiji, došla je na "Kustendorf" da zasvira u češalj i objasni nam da smo divan i gostoljubiv narod i da je Kusta genije. Neobjašnjiva ljubav srbijanske publike i autorke ljigave pesme "Ž v" dobila je svoj mokrogorski nastavak. O tome kako je oduševljena Kustom, "Kustendorfom", Srbijom, Srbima i svime što je srpsko preneo je, logično, portal Srbin.info iz, pogađate, Večernjih novosti
VELIKA, A SKROMNA, BAŠ KAO KUSTA: U jednom trenutku, ceo svet je sa njom pevušio „Je veu“ (Ja želim), evropske radijske i TV stanice nisu mogle početi dan bez njenog planetarnog hita, a francuska pevačica i kantautorka Izabel Žefroa, poznatija pod scenskim imenom Zaz, za slavu ne haje.
ISPRAVLJANJE KRIVIH DRINA PO NEMANJINOM MODELU: Kaže, popularnost je dobrodošla samo kada uz nju ide i poneka važna poruka, usmerena na ispravljanje „naopakog sveta“. Na „Kustendorfu“ u Mokroj Gori ona je zvezda muzičkog programa, a njen koncert u krcatoj „Prokletoj avliji“, to je bilo žestoko finale festivala.
POGREŠNO STE RAZUMELI, GLADNA SAM I SIROMAŠNA SAMO U SPOTU: Iako svi misle da sam karijeru počela kao ulični muzičar na ulicama Monmartra, taj period dogodio se negde na sredini, kada sam ostala bez posla. Pevala sam u različitim muzičkim grupama u žanrovskom rasponu od akustičnog bluz sastava, preko latino rok benda do baskijskog popa, kao studijska muzičarka, prateći vokal na turnejama drugih, nastupala sam u jednom kabareu na bulevaru San Mišel…
Posle užičkog kola: Zaz u helikopterskom transu
SKROMNA, SLATKA I BUNTOVNA, UKRATKO, KUSTINA DRUGA POLOVINA: Najčešće nisam svesna popularnosti u raznim krajevima sveta. Tek kada dođem negde da održim koncert, ova energija se oseti, baš kao ovde na „Kustendorfu“.
ZAZ UNDERGROUND: Ono što se dešava u spoljnjem svetu završava u pesmama, a taj svet je daleko od dobrog za ljude. Takođe, deo sam asocijacije „Kolibri“, to je društveni pokret nastao u Parizu, bavimo se društvenim problemima jer ne očekujemo da vlada i političari urade sav posao.
ŽIVOT JE ČUDO, POSEBNO KAD STE NA OPOJNIM DROGAMA: Ovo je priča o projektu: šuma u kojoj žive Indijanci, u plamenu je. U metežu, jedna ptica, kolibri, noseći vodu, kap po kap, gasi požar. Mi se tako odnosimo prema društvenim problemima, naročito ekološkim, ali smo okrenuti i deci, njihovoj budućnosti…
ZAZ NA SLUŽBENOM PUTU: Kao muzičar, znam da ne postoji jedan ispravan put. Bavim se unutrašnjim svetom, da bih izašla u spoljašnji, na scenu. Inspiriše me film, naročito, jer ima najjači eho u stvarnosti. Najbitnije je da istina koju saopštavate bude u korelaciji s emocijama. Tako je i u asocijaciji „Kolibri“, sebe volim da zamišljam kao pticu koja spasava zapaljenu šumu i narušenu prirodu.
NADIMAK ZA VEŠANJE: Izvedeno je iz mog imena, ali još više, to su poslednje i prvo slovo alfabeta, poput kruga koji se nikada ne završava…
SJEĆAŠ LI SE UŽIČKOG KOLA: U helikopteru sam slušala srpska kola, to je zaista impresivno, disk nosim kući!
WET HILL DREAM: Želim da vidim sve, da opserviram, da uživam u Srbiji. Dve noći pre dolaska nisam spavala, od Užičkog kola nije bilo predaha ni u helikopteru, ali ne žalim se. Za publiku „Kustendorfa“ spremili smo potpuni, akustični haos, u ovako divnom ambijentu to je lako zamisliti. Ovde sam zbog ljudi, muzike, poezije i filma, treba li onda uopšte da naglašavam, srećna sam što sam u Srbiji.
*Objavljeno u e-Novinama: http://www.e-novine.com/entertainment/entertainment-tema/97723-Zaz-slubenom-putu.html
Comments
Post a Comment