Skip to main content

Srećni praznici!


Nedavno je jedna francuska televizija počela da reklamira sopstvenu kafu pod sloganom „Zašto da spavate kada možete gledati serije bez prestanka“. Nakon nekoliko dobro ugođenih večeri, koje neretko vode i u neprospavane noći, odgovorno tvrdim da vreme provedeno uz dobre serije nije izgubljeno vreme.
Serijama se pristupa sve ozbiljnije, produkcijski već bez problema mogu da pariraju filmovima, a često ih i pobeđuju kada je reč o scenariju i režiji. „Volim kada serije traju 13 epizoda, a onda dođe nova sezona i novih 13 epizoda”, rekao je nedavno čuveni režiser Bernardo Bertoluči, dodavši da je razočaran savremenom filmskom produkcijom: “Osim nekoliko nezavisnih produkcija, mislim da je sve što sada dolazi iz Holivuda tužno. A to i mene čini tužnim.”

Publika je tražila sadržaj kvalitetniji od holivudskog filmskog blokbastera, a oni koje je Holivud otpisao pre vremena imali su šta da ponude. Tako je u leto 2007. mala američka kablovska TV mreža AMC počela da prikazuje seriju punu autsajdera – „Mad Men“. Osmislio ju je Metju Vajner (Matthew Weiner), s kojim, i pored toga što je bio deo tima serije „The Sopranos“, popularni i bogati HBO nije hteo da sarađuje na seriji „Mad Men“. Ostalo je istorija – skrajnuti autor  bira neafirmisane glumce poput Džona Hema (Jon Hamm) i Kristine Hendriks (Christina Hendricks) za uloge u seriji kojoj svi predviđaju propast, a postaje jedna od najkvalitetnijih i najuspešnijih, višestruka dobitnica nagrade Emmy i, najvažnije, iznova postavlja standarde za one koji žele da prave smislene i uspešne TV projekte. Ako do sada niste počeli da gledate „Mad Men“, učinite to sada, dok se sedma (i poslednja) sezona uveliko snima.
Ukoliko ste propustili klasik poput „Will and Grace“, potrudite se da propušteno nadoknadite tokom prazničnih dana i, za razliku od usiljeno nasmejane većine, budite zaista nasmejani.
Humoristička serija koja se na BBC-ju prikazivala više od decenije je urnebesna „My Family“- popularni projekat koji je okupio vrhunske britanske (pre svega pozorišne) glumce i publici uspeo da priredi laku i pristupačnu, a kvalitetnu zabavu, nešto što je domaćim stvaraocima poslednji put pošlo za rukom pre 20 godina.
Da ne biste preterali sa reprizama (za koje će se svakako pobrinuti naše TV stanice), bacite pogled na izbor aktuelnih noviteta, koji će vam pomoći da se snađete u savremenoj televizijskoj produkciji:
  • „Masters of Sex“ – obavezna lektira. Počela je da se prikazuje krajem septembra ove godine. Prva epizoda je obećavala, svaka sledeća bila je bolja, a na kraju sezone smo sigurni da je serija odlična. Nije neophodno da nam renomirani kritičari potvrde da je reč o najboljoj seriji ove sezone, ali nije na odmet. Ukratko, serija koja uspešno odoleva stereotipima i serija koja se ne propušta. Urađena prema knjizi Masters of Sex: The Life and Times of William Masters and Virginia Johnson, the Couple Who Taught America How to Love, prati živote doktora Vilijama Mastersa i Virdžinije Džonson, koji su hladnim naučnim metodama istraživali ljudsku seksualnost. Da nije bilo njih, ne bismo znali ni ovo što sada znamo. Mislite da je dosadno? Proverite
  • „A Young Doctor’s Notebook“ – serija urađena prema kratkim pričama Mihaila Bulgakova. Radili su je ljudi koji razumeju njegovu literaturu i njene protivrečnosti. Remek-delo „spakovano“ u dve sezone od po četiri epizode. Igraju Džon Hem („Mad Men“) i Danijel Redklif (Daniel Radcliffe), obojica fantastični. Bizarno, duhovito, crnohumorno, briljantno.

  • „Girls“ – Sve isto kao „Seks i grad“, samo što ne liči uopšte. Umesto četiri bogate žene s Menhetna koje baš i ne znaju šta bi sa sobom, teturajući se od lake patetike do još lakšeg humora, četiri devojke iz Bruklina stvarno ne znaju šta bi sa sobom, malo šta im ide od ruke, snalaze se kako znaju i umeju, nemaju mnogo love, momaka i živaca, a ni na poslu im nije baš najbolje. Nisu savršene, ne traže princa na belom konju, ne čekaju da se ostvare kao majke; ponekad ogorčene, uvek sarkastične. Prve dve sezone bile su dobre, treća bi trebalo da bude odlična. Videćemo već u januaru.
  • „A Place to Call Home“ – Idealna za praznike. Australijska porodična saga smeštena u pedesete godine. Prati život savremene žene koja posle Drugog svetskog rata dolazi u malu sredinu. Zanimljiv zaplet, dobra produkcija, odlični glumci. Prva sezona prikazana je 2013, a budući da je serija u Australiji doživela veliki uspeh, uskoro očekujemo i drugu.
  • „Citizen Khan“ – odličan sitcom iza kojeg stoji BBC. Komedija koja izaziva kontroverze, ali ipak miri dve kulture koje naizgled nemaju sličnosti. Autoironija će spasiti svet.
Koju god seriju da odaberete, potrudite se da izbegnete domaću savremenu produkciju, bar dok za nju ne dođu neki bolji dani ili zahtevnija publika i kritičari. Novca, kako vidimo, imaju. Vi u međuvremenu skuvajte kafu i, za početak, nađite pedesetak minuta za epizodu neke dobre serije – šanse da se razočarate svedene su na minimum. Za aktuelne pozorišne i filmske tendencije ne garantujem. 

*Objavljeno na sajtu Baci pogled

Comments

Popular posts from this blog

Živimo u eri Taylor Swift

    2023 TAS Rights Management/Kevin Winter Jača nego ikad         Nakon što je albumima folklore i evermore iz 2020. učvrstila i proširila fan bazu, te najzad postala i miljenica kritike, Taylor Swift se ove godine našla na vrhuncu karijere, uspešno spojivši i svoje country korene, ljubav prema pop muzici i dominaciji na top-listama, te indie-folk pravac, zahvaljujući kojem je mogla da izbrusi svoje kantautorsko umeće bez opterećenja spoljnim faktorima. U martu je započela turneju svih turneja – The Eras Tour, koja publiku vodi kroz gotovo sve „ere“, odnosno albume Taylor Swift. Svaka od tih era podrazumevala je jedinstvenu estetiku, žanr, poruku, medijsku strategiju. Sa svakom novom erom, Swift je pokušavala nešto novo, oprobala se u novom pravcu ili drugačije pristupala stvaranju muzike. Kao feniks, s tim da u tom pepelu uvek postoji isti žar, ista nit koja spaja sve njene „inkarnacije“. Taylor je u dokumentarcu Miss Americana govoril...

O "Раним јадима" Данила Киша

Сваки покушај да се Рани јади олако дефинишу или жанровски одреде остаје осујећен и то нам постаје јасно чим склопимо корице књиге. Док је читамо, урањамо у њену лиричност, махом детињи доживљај света, маштенске и сањалачке призоре. Чини се да је једноставно прихватити дечју перспективу и путовање чак и кроз најболније странице историје – светске, породичне, личне. Међутим, на крају ћемо се наћи тамо где и одрасли Андреас Сам – на почетку, у Улици дивљих кестенова, у башти, на прагу некадашњег дома, на почетку откривања и разумевања породичне тајне и трагедије, на почетку романа Башта, пепео . Тако нас Рани јади уводе у Породични циркус , својеврсну триологију, коју чине и романи Башта, пепео и Пешчаник . Оно што је у Раним јадима само скицирано, назначено, наговештено, у романима ће бити осветљено из више углова и перспектива. Ходајући кроз лавиринт циркуса , сагледавамо мозаичну слику одјека рата и погрома, једне породице која се осипа и пропада, губи централну, очинску фигу...

I tek tako... zlo i naopako

I ne baš tek tako, potrošila sam nekoliko sati života na reanimirani leš dobro poznate serije Seks i grad , koja se u ovom pokušaju reinkarnacije zove I tek tako... , odnosno And Just Like That... Sa sve tri tačke. Davne 2003, kada je Seks i grad žario i palio ženskim mozgovima, sedela sam s drugaricama u jednom kafiću na Zlatiboru. Bile smo tinejdžerke, potpuno svesne da ne želimo da repliciramo živote popularne TV četvorke. Međutim, žene u dvadesetim ili tridesetim za stolom do nas živele su svoj Sex and the City . Dok je jedna od njih bezuspešno sastavljala poruku nekom pokušaju zlatiborske Zverke, druga joj je suflirala: - Stavi tri tačke, stavi tri tačke! - Što tri tačke?! - Pa, eto, kao, ne možeš da završiš rečenicu... And Just Like That... Nisu mogli ni autori serije. Nikad nije mogla ni Carrie. I kad bi dovršila rečenicu, pokazalo se da bi bilo bolje da nije. Njeni saharinski otužni zaključci kolumni bili su nešto najgore što je pokojni Seks i grad imao da ponudi. D...