Skip to main content

Beosong, srpska kazna



Mada u dugovima do guše, Javni servis evropske Srbije pružio nam je u subotu i nedelju neverovatan kič-treš ugođaj, ubedivši nas da se radi o muzici i izboru za pesmu Evrovizije 
 

Poražene SKY's: Holivudska noćna mora
Photo: TANJUG

Nema se para za zaposlene, nema se za “100 mladih stručnjaka”, sve se čuvalo za Beosong. Na osnovu viđenog mogli bismo da zaključimo da su reditelj, scenograf i kostimograf svejedno bili malo plaćeni. Tako je kad mi ne plaćamo pretplatu. Možda je ovogodišnji Beosong bio naša kazna.
Već najavna špica nije slutila na dobro. Posle je sve išlo svojim prirodnim tokom - “sve gore i gore”, što bi rekao Kusturica. Nakon nastupa izvesne plesne grupe, činilo se da neće sve propasti. Nemamo ništa da zamerimo veselim ljudima u trikoima koji skakuću po sceni uz švedsku pesmu. Međutim, pobrinuo se RTS da se previše ne opustimo – dražesno odsutna, a uvek nasmejana voditeljka Maja Nikolić (Nepogrešiva, ne Nenadjebiva) najavila je nastupe petoro finalista i naglasila da će umesto nje finaliste najavljivati prilozi o mladim znamenitim Srbima. Eto već prvog oduševljenja! Nema razloga da Beosong prođe bez Novaka Đokovića ili Cecine drugarice Milice Mandić.


Molitva za poštenje: Marija Šerifović u borbi protiv muzike
Photo: TANJUG

Znameniti Srbi ređali su se jedan za drugim, nije se znalo koji je finalista znamenitiji. Prvo nas je baladom uspavala mlada pevačka nada Saška Janković, koja stvarno dobro peva, ali pogrešne pesme. Ni gestikulacija joj nije bila od velike pomoći. Pevajući i nabrajajući šta je svakom znamenitom Srbinu najdraže - “ponos, vera, spas”, Saška je prvo brojala, izbrojala do tri, pokazala, a onda i skupila tri prsta, ali se, nažalost, nije prekrstila. To ju je verovatno i sprečilo da dođe do prvog mesta.
Dok smo spavali uz pesmu Nikole Čuturila koju je otpevala Marija Mihajlović pitajući se “Halo, da li ti je stalo”, Grandova zvezda Dušan Svilar nas je razbudio pesmom u joksimovićevskom maniru – malo diple, malo gusle, malo timpani, pa red flaute i red električne gitare, a sve uz glas koji traži spas penjući se do neslućenih visina.
Poletne devojčice zvane SKY's (Sky Wikluh im je napisao pesmu) otpevale su kao na najboljem karaoke partiju pesmu “Magija” i to je bilo tako tužno, da ne želimo ni da se sećamo. Još jedan ženski trio, ponosno nazvan “Moje 3” (!), izveo je epohalno glupu pesmu sa još glupljim tekstom Marine Tucaković i – pobedio. Kažu mnogi da pesmu treba poslušati više puta i shvatiti da se za nevinu dušu nesrećne devojke koja “malo hoće, malo neće” bore anđeo i đavo i da će nam tek tad pesma postati jasna. Valjda su nas kostimi zbunili.


O, mama: Oliver Mandić traga za Arkanom
Photo: TANJUG

Samo je još falila Eksta Nena kao vođa puta u Malme da uz “Ljubim te pesmama” oraspoloži putnike u autobusu, pa da show bude kompletan. Međutim, umesto Nene iz naftalina je izvučen Oliver Mandić, nekada muzički vizionar i Arkanov drug, danas pojac pesme o Edipovom kompleksu. Posle se pojavila Marija Šerifović u majici sa natpisom “Muzika iznad korupcije”, što je šokiralo publiku koliko onomad majica Aleksandre Janković.
U revijalnom delu nastupili su valjda svi učesnici show programa “Ja imam talenat”. Ko nije pratio tu emisiju svih ovih godina, sad je sve nadoknadio. Misao vodilja kreatora ovakvog programa je “i Exit i Guča”, naravno. Bilo je tu i Sinatre, i Beyonce, i plesnih grupa, i folklora, i limenih duvača koji su pesme naših dosadašnjih predstavnika obradili u džez maniru. Jednom rečju – horor. Ali, tu nije bio kraj. Da bi nas (kad smo već mazohisti) načisto dotukli, doveli su na scenu veselu trupu zvanu Svibor, koju čine srpski vitezovi, sve sam junak do junaka. Oni su nam demonstrilali tipičnu srednjovekovnu laku zabavu. Šta su Chippendales danas, to je Svibor bio u trinaestom veku. Mladi vitezovi kršili su buzdovane uz pesmu Milana Rakića “Na Gazimestanu”, koju je grupa 357 “obradila” u rep maniru.
I baš kad čovek pomisli da više nema šta da kaže, čuje, vidi i oseti, pojavi se divna voditeljka Maja, u još divnijoj toaleti i kaže: “Večeras kao da sve imamo!” Baš tako, kao da imamo i talenta i para i mozga, i javni servis i muziku koja iole vredi. Kao. Ali, ako biramo između Beosonga i Utiska nedelje sa Čedom i Đilasom – ima li dileme uopšte?


Comments

Popular posts from this blog

O seriji "Girls": Devojke koje su sve promenile

Kada su se 2012. pojavile, „Girls“ su istog časa promenile ne samo pogled na takozvane „ženske“ serije, već na devojke i žene uopšte. „Girls“ su prst u oku društvu, Holivudu, mačizmu, pa i sebi, jer ni mnoge žene same nisu mogle da veruju da ne moraju da se ponašaju kao klonovi Keri Bredšo ili da istinski mogu da budu ono što jesu Autorka serije i ujedno glavna glumica je Lina Danam (Lena Dunham), sada već dobro poznata scenaristkinja, rediteljka i spisateljica, čija je autobiografija „Nisam ja takva“ („Not That Kind of Girl“) objavljena i kod nas. Mnogi će reći da je kontroverzna, ali Lina je samo devojka koja je imala dovoljno hrabrosti da sopstvene i generacijske mane, probleme i specifičnosti prikaže svetu, i to ni manje ni više nego preko mreže HBO. Kada se sve zbroji, zapravo joj se najviše zamera na hrabrosti i autentičnosti, a društvo u kojem su to mane u ozbiljnom je problemu. Poput Line, likovi koje je osmislila su tu da provociraju svojom verodostojnošću. Hanu, Džes...

Najbolje serije koje niste gledali - Doctor Foster

Svi scenariji koje pažljivo razrađujemo i režiramo u mislima, sve hipotetičke situacije koje konstruišemo dok sanjamo budni, sve savršene reakcije i replike koje nikad ne izgovorimo; sve smicalice, postupci, zavere i osvete do kojih nikad ne dođe jer smo kukavice, jer nas mrzi, možda zato što baratamo i nekim zdravijim mehanizmima, na kraju krajeva, jer se to tako ne radi i šta će svet da kaže - doctor Foster sprovodi u delo. „A Woman Scorned“ stoji kao podnaslov, odnosno kompletira naslov serije i dovoljno objašnjava. Gemma Foster je arhetip žene-majke-kraljice kojoj je naneta nepravda i koja se sa problemima hvata ukoštac na najbolji mogući način. Ne po sebe, niti po svoje dete, ili okolinu, već za gledaoce. Zaista ima nešto u tom neverovatnom osećaju obračuna s prevarantima i konačnog zadovoljenja pravde. Kad se sve idealno posloži, kad se plan sprovede do kraja i servira ledeno-hladna osveta, kao Beyoncein album „Lemonade“ pre nego što oprosti Jay-Ziju... Gemmu Foster upoznaje...

O "Раним јадима" Данила Киша

Сваки покушај да се Рани јади олако дефинишу или жанровски одреде остаје осујећен и то нам постаје јасно чим склопимо корице књиге. Док је читамо, урањамо у њену лиричност, махом детињи доживљај света, маштенске и сањалачке призоре. Чини се да је једноставно прихватити дечју перспективу и путовање чак и кроз најболније странице историје – светске, породичне, личне. Међутим, на крају ћемо се наћи тамо где и одрасли Андреас Сам – на почетку, у Улици дивљих кестенова, у башти, на прагу некадашњег дома, на почетку откривања и разумевања породичне тајне и трагедије, на почетку романа Башта, пепео . Тако нас Рани јади уводе у Породични циркус , својеврсну триологију, коју чине и романи Башта, пепео и Пешчаник . Оно што је у Раним јадима само скицирано, назначено, наговештено, у романима ће бити осветљено из више углова и перспектива. Ходајући кроз лавиринт циркуса , сагледавамо мозаичну слику одјека рата и погрома, једне породице која се осипа и пропада, губи централну, очинску фигу...