"Šta
ste učinili Nišu", pitao je Josipu pre tri godine jedan Nišlija,
zaključujući da je Niš bio pristojan, da je tiho uživao u muzici, a
kako i ne bi, kada su ovakvi praznici retki i dragoceni. Za Josipu je
čitav taj 27. jun bio zabavan i uzbudljiv. Nakon prijema u Gradskoj
kući, usledila je gozba uz poznate niške specijalitete, naročito paprike
na hiljadu načina. "Ja bih sve to pojela, cijeli taj stol, ali ja
moram pjevati", rekla je.
Nakon punih osam meseci, Josipa je ponovo
koncertirala u Srbiji, ovoga puta u Nišu, na radost posvećene publike, a
posebno onih koji su imali sreću da prisustvuju sjajnom niškom nastupu
jula 2007. godine. Opet letnja pozornica Tvrđave, organizator isti -
"Umetnost davanja", koji svojom delatnošću spaja kulturu i humanitarni
rad, pa je ovoga puta prihod od ulaznica namenjen izgradnji prve niške
Sigurne kuće za žene, žrtve porodičnog nasilja. No, ove godine su
vremenski uslovi sasvim drugačiji. U eri globalnog otopljavanja, umesto
lepezama, mahali smo šarenim kišobranima, ali ništa nije moglo
pokvariti to divno veče, posebno ne onima koji vole kišu, kao što ju je
i Karlo Metikoš voleo.
Tvrđava i Niš sam nose posebnu atmosferu -
prijateljsku, srdačnu i prijatnu, čak i po onakvom vremenu. Josipa je i o
tome dosta govorila i čini se da su se u magičnom krugu primanja i
davanja ona, organizatori i publika prepoznali. Krug se ne prekida, a
upravo je na nastupima uživo interakcija najdinamičnija i
najblagotvornija. Od "Ave Maria", "Boginje", "O jednoj mladosti", "Dok
razmišljam o nama", preko pesama s novog albuma - "1000 razloga",
"Živim po svome" i "Naivni", do "Pjesme za tebe", "Život je samo most" i
neizbežnih "Kraljica divljine/Gdje Dunav ljubi nebo", "Danas sam
luda", "Hir", "Magla", uživali smo u dva sata najkvalitetnijeg
programa. Dašak improvizacije i promene obeležio je svaku numeru. Nismo
čuli isti uvod kao pre, recimo, osam meseci u "Sava" centru, za "Život
je samo most", ili iste solo deonice u "Živim po svome" ili "Ja
bolujem". Menjaju se aranžmani, interveniše se u pesmu, ali nijedna se
ne menja do neprepoznatljivosti, već raste, dobija nove boje, menja
lica, odgovara izazovu vremena da bi ostala vanvremenska. Sjajno je što
publika to ume prepoznati i adekvatno nagraditi. Niš je odgovorio na
to s poštovanjem i ljubavlju, dostojanstveno, a opet veselo i
razigrano. Razigrano je Josipa s publikom podelila i avanturu nalaženja
odgovarajućih cipela za kišu i hladnoću. "Dior" je ostao da čami u
koferu, dok su mu na bini alternirale "Bata" cipelice. Ne znamo da li
su se dobro pokazale, ali je ona u svakom slučaju zablistala kada je
sama na sceni izvela "Đelem, đelem" a capella. Nepretenciozno je odala
počast velikom Šabanu Bajramoviću.
Uz pesmu "Ispočetka" (čiji naslov kao da najavljuje
ponovno druženje), završila je koncert rečima zahvalnosti:"Dragi ljudi,
dragi prijatelji, predivni ste! Mene srce boli što ste tako mokri...
Ove riječi moje nisu dostatne..." Ali, to ipak nije bio kraj! Povicima,
usklicima i mahanjem kišobranima (razumljivo, oni su onemogućili
aplauz) Josipa, Gojko Tomljanović, Davor Črnigoj, Josip Grah, Elvis
Penava i Borna Šercar pozvani su na bis. Izveli su "Da li sam ti rekla
da te volim" svi zajedno, a takvu je u ovoj postavi još nismo čuli. I
bilo je sjajno i inspirišuće, dovoljno da Tvrđavu napustimo nasmejani i
ispunjeni.
Dok ne skliznemo u novo ledeno doba, imamo bar 1000
razloga da se još najmanje toliko puta sastanemo s Josipom i njenim
bendom, da primamo i dajemo bez kalkulacija.
Objavljeno na sajtu Josipe Lisac juna 2010.
Objavljeno na sajtu Josipe Lisac juna 2010.
Comments
Post a Comment