Skip to main content

Nova godina, stara euforija


Nova godina uvek stiže u najgorem mogućem trenutku – kad niko nema para. Baš tada treba obradovati najmilije, samo tad je onaj kaput na sniženju, a treba se i počastiti čašom kuvanog vina od 500 dinara i tako podstaći novogodišnju atmosferu... Tada treba i okititi jelku, ali ne samo nju. Kakvo je to domaćinstvo koje nema bar četvrtinu asortimana prosečne kineske radnje? I u tome nema ništa loše. Ukrašeni su gradovi, red je da ukrasimo i kuće, a i učestvujemo u ekonomskoj razmeni.
Nova godina dolazi baš onda kada je priroda u totalnom rasulu – sve je odumrlo, osim onih par komaraca koji se skrivaju negde još od septembra; ništa ne raste, ne budi se i ne cveta, medvedi su u hibernaciji koja među čovečanstvom nije društveno prihvatljiva. Mrak pada u četiri posle podne, a dan i dok traje više podseća na sumrak.
Da bi se kod ljudi održalo stanje budnosti, mora se podstaći euforija. Jedino kad se, kao proteklih nekoliko dana, dnevna temperatura u decembru popne na nivo prolećne, euforija pada. Nisu više potrebni veštački stimulansi u vidu led lampica. Dovoljan je zrak sunca i malo toplote da želja za novim početkom ne bude toliko izražena. Uz sunce se čini da smo u stanju da odmah promenimo nešto u svom životu umesto da čekamo 1. januar.
Šalim se, naravno da ništa nećemo promeniti. Umesto toga, žalićemo se da vreme nije normalno, da je pretoplo u decembru, šta li nam radi HAARP, kad će da pada sneg ako ne sad... Da smo pak okovani snegom i ledom, čitali bismo da vreme opet nije normalno, da nas posle hladnih čekaju ledeni dani i da slede još ledeniji...
Nakon euforičnog decembra dolazi depresivni januar. Subjektivni osećaj nam govori da januar traje kao godina, dok ostatak godine prođe dok si rekao februar. Kao da bolujemo od kolektivne amnezije, svakog 1. januara se iznenadimo da ono što smo čekali nije došlo. Novogodišnje odluke su propale, svi su potišteni, svima je hladno, svi su potrošili novac na gluposti i za 12 meseci će to uraditi opet.
Zato svaki decembar treba živeti kao da je januar. Neka decembar bude taj mesec odluka, teških promena, štednje i kontemplacije. Možda nam tako januar lakše padne. Možda nam i nova godina stvarno donese nešto novo.

Comments

Popular posts from this blog

I tek tako... zlo i naopako

I ne baš tek tako, potrošila sam nekoliko sati života na reanimirani leš dobro poznate serije Seks i grad , koja se u ovom pokušaju reinkarnacije zove I tek tako... , odnosno And Just Like That... Sa sve tri tačke. Davne 2003, kada je Seks i grad žario i palio ženskim mozgovima, sedela sam s drugaricama u jednom kafiću na Zlatiboru. Bile smo tinejdžerke, potpuno svesne da ne želimo da repliciramo živote popularne TV četvorke. Međutim, žene u dvadesetim ili tridesetim za stolom do nas živele su svoj Sex and the City . Dok je jedna od njih bezuspešno sastavljala poruku nekom pokušaju zlatiborske Zverke, druga joj je suflirala: - Stavi tri tačke, stavi tri tačke! - Što tri tačke?! - Pa, eto, kao, ne možeš da završiš rečenicu... And Just Like That... Nisu mogli ni autori serije. Nikad nije mogla ni Carrie. I kad bi dovršila rečenicu, pokazalo se da bi bilo bolje da nije. Njeni saharinski otužni zaključci kolumni bili su nešto najgore što je pokojni Seks i grad imao da ponudi. D...

Najbolje serije koje niste gledali - Doctor Foster

Svi scenariji koje pažljivo razrađujemo i režiramo u mislima, sve hipotetičke situacije koje konstruišemo dok sanjamo budni, sve savršene reakcije i replike koje nikad ne izgovorimo; sve smicalice, postupci, zavere i osvete do kojih nikad ne dođe jer smo kukavice, jer nas mrzi, možda zato što baratamo i nekim zdravijim mehanizmima, na kraju krajeva, jer se to tako ne radi i šta će svet da kaže - doctor Foster sprovodi u delo. „A Woman Scorned“ stoji kao podnaslov, odnosno kompletira naslov serije i dovoljno objašnjava. Gemma Foster je arhetip žene-majke-kraljice kojoj je naneta nepravda i koja se sa problemima hvata ukoštac na najbolji mogući način. Ne po sebe, niti po svoje dete, ili okolinu, već za gledaoce. Zaista ima nešto u tom neverovatnom osećaju obračuna s prevarantima i konačnog zadovoljenja pravde. Kad se sve idealno posloži, kad se plan sprovede do kraja i servira ledeno-hladna osveta, kao Beyoncein album „Lemonade“ pre nego što oprosti Jay-Ziju... Gemmu Foster upoznaje...

O seriji "Girls": Devojke koje su sve promenile

Kada su se 2012. pojavile, „Girls“ su istog časa promenile ne samo pogled na takozvane „ženske“ serije, već na devojke i žene uopšte. „Girls“ su prst u oku društvu, Holivudu, mačizmu, pa i sebi, jer ni mnoge žene same nisu mogle da veruju da ne moraju da se ponašaju kao klonovi Keri Bredšo ili da istinski mogu da budu ono što jesu Autorka serije i ujedno glavna glumica je Lina Danam (Lena Dunham), sada već dobro poznata scenaristkinja, rediteljka i spisateljica, čija je autobiografija „Nisam ja takva“ („Not That Kind of Girl“) objavljena i kod nas. Mnogi će reći da je kontroverzna, ali Lina je samo devojka koja je imala dovoljno hrabrosti da sopstvene i generacijske mane, probleme i specifičnosti prikaže svetu, i to ni manje ni više nego preko mreže HBO. Kada se sve zbroji, zapravo joj se najviše zamera na hrabrosti i autentičnosti, a društvo u kojem su to mane u ozbiljnom je problemu. Poput Line, likovi koje je osmislila su tu da provociraju svojom verodostojnošću. Hanu, Džes...