Skip to main content

Log out-panika

Danas su društvene mreže “prozor u svet” ili u tuđe dvorište. Televizija polako gubi primat, radio slušamo uglavnom u kolima, a društvene mreže su postale mediji koji prenose informacije, nepotrebno znanje, frustracije, uspehe i raznorazne “hepeninge”. 

Šta nije postavljeno na Twitter ili Facebook kao da se i nije dogodilo.
Zato često sebe zateknemo kako na svakih nekoliko sekundi proveravamo Twitter ili Facebook, bez ikakvog cilja ili smisla, najčešće onda kada imamo neodložne obaveze ili bar preča posla. Teško da će iko priznati da je zavisnik od društvenih mreža. Često “rifrešovanje” stranica pripisujemo duhu vremena u kome živimo i neodložnim potrebama za novostima. Čak i kada se zasitimo surfovanja, ostajemo uz kompjuter ili mobilni telefon. Može se desiti i da nas preplavi osećaj krivice zbog izgubljenog vremena, protraćenog dana i propuštenih prilika, ali – ne odustajemo.
Po sistemu “klin se klinom izbija” lek za našu boljku našli smo na internetu. Psihoterapeuti savetuju da:
1. Odredimo sebi koliko vremena dnevno možemo provesti na društvenim mrežama. Dobro je da pored kompjutera imamo papir na kome ćemo beležiti koliko smo vremena proveli na Facebooku ili Twitteru i trudimo se da ne prekoračimo razuman broj minuta koji smo sami sebi odredili za surfovanje. Čak je poželjno na papiru crvenim markerom napisati STOP, znak koji će nas podsetiti na to da je vreme da prestanemo.
2. Razmislimo o tome šta je to što nas tera da gubimo vreme na društvenim mrežama. Kao što je slučaj i sa drugim navikama i ovisnostima, bitno je utvrditi šta je okidač - koje misli, emocije, ponašanja podstiču našu želju za stalnim proveravanjem “novosti”. Nervoza, dosada ili nešto treće? Treba da saznamo šta uzrokuje određeni oblik našeg ponašanja i nastojimo da smanjimo verovatnoću ponovnog pojavljivanja takve vrste ponašanja.
3. Nagradimo sebe svaki put kad ne proverimo stranice društvenih mreža. Naši problemi počinju onda kada boravak na Facebooku ili Twitteru shvatimo kao nagradu koja dolazi posle napornog dana ili nekih neprijatnih događaja i aktivnosti. Takvu vrstu “nagrade” treba zameniti nekom drugom nagradom.
Niko ne kaže da treba da isključimo sve uređaje i vratimo se u pećinu. Kao i toliko puta do sada, ključ je u ravnoteži i osećaju za meru. Tome se civilizacija uči još od antičkog doba. Upravo tad je bila na vrhuncu zadatka. Danas promena sveta počinje od pojedinca.

Objavljeno na sajtu iSerbia http://www.iserbia.rs/novosti/log-out-panika-508/?fb_action_ids=10151407413753892&fb_action_types=og.likes&fb_source=timeline_og&action_object_map={%2210151407413753892%22%3A500943816632869}&action_type_map={%2210151407413753892%22%3A%22og.likes%22}&action_ref_map=[]

Comments

Popular posts from this blog

I tek tako... zlo i naopako

I ne baš tek tako, potrošila sam nekoliko sati života na reanimirani leš dobro poznate serije Seks i grad , koja se u ovom pokušaju reinkarnacije zove I tek tako... , odnosno And Just Like That... Sa sve tri tačke. Davne 2003, kada je Seks i grad žario i palio ženskim mozgovima, sedela sam s drugaricama u jednom kafiću na Zlatiboru. Bile smo tinejdžerke, potpuno svesne da ne želimo da repliciramo živote popularne TV četvorke. Međutim, žene u dvadesetim ili tridesetim za stolom do nas živele su svoj Sex and the City . Dok je jedna od njih bezuspešno sastavljala poruku nekom pokušaju zlatiborske Zverke, druga joj je suflirala: - Stavi tri tačke, stavi tri tačke! - Što tri tačke?! - Pa, eto, kao, ne možeš da završiš rečenicu... And Just Like That... Nisu mogli ni autori serije. Nikad nije mogla ni Carrie. I kad bi dovršila rečenicu, pokazalo se da bi bilo bolje da nije. Njeni saharinski otužni zaključci kolumni bili su nešto najgore što je pokojni Seks i grad imao da ponudi. D...

Najbolje serije koje niste gledali - Doctor Foster

Svi scenariji koje pažljivo razrađujemo i režiramo u mislima, sve hipotetičke situacije koje konstruišemo dok sanjamo budni, sve savršene reakcije i replike koje nikad ne izgovorimo; sve smicalice, postupci, zavere i osvete do kojih nikad ne dođe jer smo kukavice, jer nas mrzi, možda zato što baratamo i nekim zdravijim mehanizmima, na kraju krajeva, jer se to tako ne radi i šta će svet da kaže - doctor Foster sprovodi u delo. „A Woman Scorned“ stoji kao podnaslov, odnosno kompletira naslov serije i dovoljno objašnjava. Gemma Foster je arhetip žene-majke-kraljice kojoj je naneta nepravda i koja se sa problemima hvata ukoštac na najbolji mogući način. Ne po sebe, niti po svoje dete, ili okolinu, već za gledaoce. Zaista ima nešto u tom neverovatnom osećaju obračuna s prevarantima i konačnog zadovoljenja pravde. Kad se sve idealno posloži, kad se plan sprovede do kraja i servira ledeno-hladna osveta, kao Beyoncein album „Lemonade“ pre nego što oprosti Jay-Ziju... Gemmu Foster upoznaje...

O seriji "Girls": Devojke koje su sve promenile

Kada su se 2012. pojavile, „Girls“ su istog časa promenile ne samo pogled na takozvane „ženske“ serije, već na devojke i žene uopšte. „Girls“ su prst u oku društvu, Holivudu, mačizmu, pa i sebi, jer ni mnoge žene same nisu mogle da veruju da ne moraju da se ponašaju kao klonovi Keri Bredšo ili da istinski mogu da budu ono što jesu Autorka serije i ujedno glavna glumica je Lina Danam (Lena Dunham), sada već dobro poznata scenaristkinja, rediteljka i spisateljica, čija je autobiografija „Nisam ja takva“ („Not That Kind of Girl“) objavljena i kod nas. Mnogi će reći da je kontroverzna, ali Lina je samo devojka koja je imala dovoljno hrabrosti da sopstvene i generacijske mane, probleme i specifičnosti prikaže svetu, i to ni manje ni više nego preko mreže HBO. Kada se sve zbroji, zapravo joj se najviše zamera na hrabrosti i autentičnosti, a društvo u kojem su to mane u ozbiljnom je problemu. Poput Line, likovi koje je osmislila su tu da provociraju svojom verodostojnošću. Hanu, Džes...