Skip to main content

Zabraniti rad od kuće?!

U kompaniji Yahoo zavladali su šok i neverica kada je objavljeno da će zaposlenima ubuduće biti zabranjeno da rade od kuće.

Zahvaljujući tehnološkom napretku, rad od kuće postao je gotovo jednak radu u kancelariji. Svi imamo pristup internetu, Skajpu, četu i vrlo lako možemo da komuniciramo, bez obzira na udaljenost.

U Velikoj Britaniji broj ljudi koji rade od kuće od 2006. do 2011. skočio je sa 13 na 59 procenata, dok u Americi od kuće radi 24% zaposlenih, bar nekoliko sati u nedelji, ali samo 2,5% ljudi (ne računajući one koji su se samozaposlili ili volontiraju) smatra svoj dom i radnim mestom.
Ričard Brenson, osnivač kompanije “Virgin” smatra da je odluka Yahoo-a besmislena baš zato što zastupa tezu da je rad od kuće, to jest van radnog mesta zahvaljujući tehnološkom napretku lakši i efikasniji nego ikad. Sam Brenson upravlja firmom sa jednog karipskog ostrva, a njegova firma posluje odlično.

S druge strane, Marisa Mejer, izvršna direktorka Yahoo-a, tvrdi da su zaposleni najproduktivniji kada razmenjuju ideje, razgovaraju i diskutuju, bilo to u hodniku ispred kancelarije, u kafeteriji ili na sastanku.

U kompaniji Google nije zabranjen rad od kuće, ali se nikako ne preporučuje. Čelnici te firme takođe smatraju da postoji nešto dragoceno, čak i čarobno u tome što zaposleni mogu uzajamno razmenjivati ideje, popiti kafu ili podeliti obrok i, još važnije, dati jedan drugom dragoceni savet.
Prema istraživanju Londonske poslovne škole pri Univerzitetu u Kaliforniji, oni koji rade od kuće i retko se pojavljuju u kancelariji mogu se suočiti sa brojnim poteškoćama. Najpre, to što ih nema na radnom mestu vremenom može učiniti da ih nadređeni u odnosu na ostale zaposlene stave u drugi plan i tako uskrate unapređenje ili povišicu, bez obzira na to koliko je njihov rad od kuće produktivan i naporan. S druge strane, oni koji sede u kancelariji mogu i uludo trošiti radno vreme, ali će biti “vidljivi” poslodavcima. Istraživači Londonske poslovne škole savetuju da oni koji rade od kuće obavezno redovno šalju mejlove ili telefoniraju nadređenima na početku i kraju radnog dana, obaveštavajući ih o toku i procesu rada, odmah odgovaraju na mejlove koje prime i budu “vidljivi” kada dođu u kancelariju.

Kao što vidimo, i u velikim tehnokratskim kompanijama “retro” je “in”. Izgleda da su se mnogi uželeli tradicionalnog kancelarijskog rada, priča iz kantine, pa čak i kancelarijskih prepirki. Sasvim izvesno je i da poslodavci žele da vide i osete atmosferu na radnom mestu i odnos zaposlenih prema poslu, kao i njihove međusobne odnose.

Danas je u Srbiji rad od kuće novina kojoj se svi još prilagođavaju i čije se prednosti i mane još ispituju. Taman kad pokušavamo da se odviknemo od ispijanja kafe i razgovora s kolegama, vesti iz Yahoo-a i Google-a nas navode na to da se još jednom preispitamo. Svakako, međuljudski odnosi na radnom mestu mogu biti zategnuti i dovesti do neprijatnosti, ali zato dobijamo priliku da usavršimo svoje socijalne veštine, unapredimo odnose s kolegama i ostvarimo značajne kontakte. To nužno ne mora (i ne treba) da vodi ka prisnim prijateljskim kontaktima, već i učvrsti razliku između poslovnog i privatnog prostora i okruženja. Pored toga, nikako ne treba umanjiti značaj koji prijatno radno okruženje može imati – smeh, razmena ideja i mišljenja, korisni saveti i podrška kolega može učiniti da se bolje osećamo na poslu, da budemo produktivniji i zadovoljniji svojim radom. Još značajnije je što takvo raspoloženje možemo poneti kući.

Objavljeno na sajtu iSerbia
http://www.iserbia.rs/novosti/zabraniti-rad-od-kuce-479/

Comments

Popular posts from this blog

I tek tako... zlo i naopako

I ne baš tek tako, potrošila sam nekoliko sati života na reanimirani leš dobro poznate serije Seks i grad , koja se u ovom pokušaju reinkarnacije zove I tek tako... , odnosno And Just Like That... Sa sve tri tačke. Davne 2003, kada je Seks i grad žario i palio ženskim mozgovima, sedela sam s drugaricama u jednom kafiću na Zlatiboru. Bile smo tinejdžerke, potpuno svesne da ne želimo da repliciramo živote popularne TV četvorke. Međutim, žene u dvadesetim ili tridesetim za stolom do nas živele su svoj Sex and the City . Dok je jedna od njih bezuspešno sastavljala poruku nekom pokušaju zlatiborske Zverke, druga joj je suflirala: - Stavi tri tačke, stavi tri tačke! - Što tri tačke?! - Pa, eto, kao, ne možeš da završiš rečenicu... And Just Like That... Nisu mogli ni autori serije. Nikad nije mogla ni Carrie. I kad bi dovršila rečenicu, pokazalo se da bi bilo bolje da nije. Njeni saharinski otužni zaključci kolumni bili su nešto najgore što je pokojni Seks i grad imao da ponudi. D...

Najbolje serije koje niste gledali - Doctor Foster

Svi scenariji koje pažljivo razrađujemo i režiramo u mislima, sve hipotetičke situacije koje konstruišemo dok sanjamo budni, sve savršene reakcije i replike koje nikad ne izgovorimo; sve smicalice, postupci, zavere i osvete do kojih nikad ne dođe jer smo kukavice, jer nas mrzi, možda zato što baratamo i nekim zdravijim mehanizmima, na kraju krajeva, jer se to tako ne radi i šta će svet da kaže - doctor Foster sprovodi u delo. „A Woman Scorned“ stoji kao podnaslov, odnosno kompletira naslov serije i dovoljno objašnjava. Gemma Foster je arhetip žene-majke-kraljice kojoj je naneta nepravda i koja se sa problemima hvata ukoštac na najbolji mogući način. Ne po sebe, niti po svoje dete, ili okolinu, već za gledaoce. Zaista ima nešto u tom neverovatnom osećaju obračuna s prevarantima i konačnog zadovoljenja pravde. Kad se sve idealno posloži, kad se plan sprovede do kraja i servira ledeno-hladna osveta, kao Beyoncein album „Lemonade“ pre nego što oprosti Jay-Ziju... Gemmu Foster upoznaje...

O seriji "Girls": Devojke koje su sve promenile

Kada su se 2012. pojavile, „Girls“ su istog časa promenile ne samo pogled na takozvane „ženske“ serije, već na devojke i žene uopšte. „Girls“ su prst u oku društvu, Holivudu, mačizmu, pa i sebi, jer ni mnoge žene same nisu mogle da veruju da ne moraju da se ponašaju kao klonovi Keri Bredšo ili da istinski mogu da budu ono što jesu Autorka serije i ujedno glavna glumica je Lina Danam (Lena Dunham), sada već dobro poznata scenaristkinja, rediteljka i spisateljica, čija je autobiografija „Nisam ja takva“ („Not That Kind of Girl“) objavljena i kod nas. Mnogi će reći da je kontroverzna, ali Lina je samo devojka koja je imala dovoljno hrabrosti da sopstvene i generacijske mane, probleme i specifičnosti prikaže svetu, i to ni manje ni više nego preko mreže HBO. Kada se sve zbroji, zapravo joj se najviše zamera na hrabrosti i autentičnosti, a društvo u kojem su to mane u ozbiljnom je problemu. Poput Line, likovi koje je osmislila su tu da provociraju svojom verodostojnošću. Hanu, Džes...